May 5th, 2022 // Predstave 2022
Hrvatsko kazalište u Pečuhu Pécsi Horvát Színház
Jordi Galceran Ferrer: Metoda
Redateljica: Nina Kleflin
Glume:
Armin Čatić
Goran Smoljanović
Tena Milić Ljubić
Matija Kačan
Gronholmova metoda ili psihološki eksperiment za četvero
Suvremeni španjolski tekst autora Jordi Glaceran Ferrera uvodi nas u hladni, korporativni svijet, svijet okrutnih predatora, ljudi koji ne prezaju ni pred čim i koji će se za uspon na društvenoj ljestvici poniziti do životinja i izgristi se do kostiju.
Svo četvoro junaka pristaju da se, zbog posla, podvrgnu neobičnoj Gronholmovoj metodi. Što je to, pitaju se oni, a i mi.
Metoda je mješavina reality showa i psihološkog eksperimenata, baš nalik na reality show po kojem je bio poznat Donald Trump – The Apprentice. U metodi ne saznajemo čime će se kandidati baviti na poslu, nego pratimo testiranje i ocjenjivanje koje bi trebalo dokazati jesu li dovoljno lukavi i dovoljno bezobrazni za taj posao.
Drama Metoda je kritika financijskog kapitalizma, njegovo iskrivljeno ogledalo. U filmu Metoda ( nastalom prema ovom tekstu) se na primjer u paralelizmu radnje vani dešavaju anti – globalistički protesti – dok se u mikro svijetu imaginarnog korporacijskog giganta Dekie odigrava bespoštedno samo uništavanje kandidata. Tamo četvero ljudi ne vidi ništa drugo nego svoj cilj- izabrati što boljeg direktora firme. A nije slučajno da je Jon Ronson je u svojoj knjizi The Psychopath napisao, da je veća mogućnost da nađemo psihopata na mjestu direktora firme, nego među kriminalcima. Naime, među direktorima je incidencija psihopatologije oko 4 %, dok je među generalnom populacijom oko1%. A kad pričamo o bankarskom i financijskom korporativnom sektoru, incidencija je blizu 10 %.
Kad kadrovska služba ovoliko vremena i truda posveti tome da psihološki testira kandidata, lako bi bilo pomisliti da je to – ili jako specifičan posao – ili da kadrovska nema pojma što traži od kandidata, pa si onda izmišlja reality show kako bi opravdala svoj posao. Postoji i još lošiji odgovor: da psiholozi koje gledamo u Metodi odavno znaju da u financijskom svijetu najbolje uspijevaju bezobrazni i ne empatični ljudi i da je sada posve legitimno da se upravo takve ljude i traži.
Sve to je dio iluzije tržišta radne snage, gdje su nas uspjeli uvjeriti da moramo raditi posao u kojem uživamo, koji nam je hobi ili za kojeg smo rođeni. Kadrovske službe onda traže od kandidata radne biografije, preporuke i motivacijska pisma, pozivaju ih na razgovore, daju im zadatke ili ih, u nekom ekstremnom slučaju, stavljaju u situaciju kakva je ova u Metodi. Sa svim tim mehanizmima, (koji nikako ne garantiraju, da će netko biti dobar u svom poslu), kapitalizam stvara iluziju, da je posao više nego što u stvari je. Cijela ta filozofija maskira golu istinu: da je posao samo način da se zasluži novac, da se preživi.
Gronholmova metoda je perverzna, jer se bazira na pretpostavci, da kandidat mora živjeti svoj posao i u isto vreme pretrpjeti sate i sate psiholoških igrica, samo da bi na kraju mogao raditi.
Danas to je posebno aktualno. Srećom u nesreći pandemija koju upravo proživljavamo razotkrila je okrutnu situaciju na tržištu radne snage, gdje ne samo da doći na posao ne znači da ćeš zaslužiti dovoljno za život, nego će te posao i doslovno ubiti. I to ne samo zbog stresa, umora i loših uvjeta, nego i zbog nesprječavanja širenja zaraze smrtonosnim virusom. Možda je to prilika, da se ponovo preispita zašto radimo, što želimo od života i dali smo spremni život zamijeniti za posao, gdje smo samo dio eksperimenta.
Deja Crnović
Više informacija: www.pecsihorvatszinhaz.hu
Hrvatsko kazalište u Pečuhu Pécsi Horvát Színház
Jordi Galceran Ferrer: Metoda
Redateljica: Nina Kleflin
Glume:
Armin Čatić
Goran Smoljanović
Tena Milić Ljubić
Matija Kačan
Gronholmova metoda ili psihološki eksperiment za četvero
Suvremeni španjolski tekst autora Jordi Glaceran Ferrera uvodi nas u hladni, korporativni svijet, svijet okrutnih predatora, ljudi koji ne prezaju ni pred čim i koji će se za uspon na društvenoj ljestvici poniziti do životinja i izgristi se do kostiju.
Svo četvoro junaka pristaju da se, zbog posla, podvrgnu neobičnoj Gronholmovoj metodi. Što je to, pitaju se oni, a i mi.
Metoda je mješavina reality showa i psihološkog eksperimenata, baš nalik na reality show po kojem je bio poznat Donald Trump – The Apprentice. U metodi ne saznajemo čime će se kandidati baviti na poslu, nego pratimo testiranje i ocjenjivanje koje bi trebalo dokazati jesu li dovoljno lukavi i dovoljno bezobrazni za taj posao.
Drama Metoda je kritika financijskog kapitalizma, njegovo iskrivljeno ogledalo. U filmu Metoda ( nastalom prema ovom tekstu) se na primjer u paralelizmu radnje vani dešavaju anti – globalistički protesti – dok se u mikro svijetu imaginarnog korporacijskog giganta Dekie odigrava bespoštedno samo uništavanje kandidata. Tamo četvero ljudi ne vidi ništa drugo nego svoj cilj- izabrati što boljeg direktora firme. A nije slučajno da je Jon Ronson je u svojoj knjizi The Psychopath napisao, da je veća mogućnost da nađemo psihopata na mjestu direktora firme, nego među kriminalcima. Naime, među direktorima je incidencija psihopatologije oko 4 %, dok je među generalnom populacijom oko1%. A kad pričamo o bankarskom i financijskom korporativnom sektoru, incidencija je blizu 10 %.
Kad kadrovska služba ovoliko vremena i truda posveti tome da psihološki testira kandidata, lako bi bilo pomisliti da je to – ili jako specifičan posao – ili da kadrovska nema pojma što traži od kandidata, pa si onda izmišlja reality show kako bi opravdala svoj posao. Postoji i još lošiji odgovor: da psiholozi koje gledamo u Metodi odavno znaju da u financijskom svijetu najbolje uspijevaju bezobrazni i ne empatični ljudi i da je sada posve legitimno da se upravo takve ljude i traži.
Sve to je dio iluzije tržišta radne snage, gdje su nas uspjeli uvjeriti da moramo raditi posao u kojem uživamo, koji nam je hobi ili za kojeg smo rođeni. Kadrovske službe onda traže od kandidata radne biografije, preporuke i motivacijska pisma, pozivaju ih na razgovore, daju im zadatke ili ih, u nekom ekstremnom slučaju, stavljaju u situaciju kakva je ova u Metodi. Sa svim tim mehanizmima, (koji nikako ne garantiraju, da će netko biti dobar u svom poslu), kapitalizam stvara iluziju, da je posao više nego što u stvari je. Cijela ta filozofija maskira golu istinu: da je posao samo način da se zasluži novac, da se preživi.
Gronholmova metoda je perverzna, jer se bazira na pretpostavci, da kandidat mora živjeti svoj posao i u isto vreme pretrpjeti sate i sate psiholoških igrica, samo da bi na kraju mogao raditi.
Danas to je posebno aktualno. Srećom u nesreći pandemija koju upravo proživljavamo razotkrila je okrutnu situaciju na tržištu radne snage, gdje ne samo da doći na posao ne znači da ćeš zaslužiti dovoljno za život, nego će te posao i doslovno ubiti. I to ne samo zbog stresa, umora i loših uvjeta, nego i zbog nesprječavanja širenja zaraze smrtonosnim virusom. Možda je to prilika, da se ponovo preispita zašto radimo, što želimo od života i dali smo spremni život zamijeniti za posao, gdje smo samo dio eksperimenta.
Deja Crnović
Više informacija: www.pecsihorvatszinhaz.hu
