Vili Bassanese – introductory word from mayor 2023
May 25th, 2023 // news
Sorry, this entry is only available in Hrvatski and Italiano.
May 25th, 2023 // news
Sorry, this entry is only available in Hrvatski and Italiano.
May 24th, 2023 // news
Sorry, this entry is only available in Hrvatski and Italiano.
May 22nd, 2023 // news
Final voting results.
24th International Festival of the Chamber Theatre“Golden Lion“ Umag 2023 |
||||||
The performances Festival (theater scene): GLASAČKA TABELA: | ||||||
DAY |
HOUR |
THEATER |
PERFORMANCE |
AUDIENCE VOTE |
||
Monday 19.06. |
21:00 Umag |
DRAMSKI STUDIO UMAG- UMAGO, UMAG/ UMAGO, HR |
SVINJE
|
4,73 | ||
Tuesday 20.06. |
21:00 Umag |
RADIO TEATAR I SRPSKO NARODNO VIJEĆE, ZAGREB, HR |
NEMA PUTNE
|
4,054 | ||
Wednesday 21.06. |
21:00 Umag |
ISTARSKONARODNO KAZALIŠTE GRADSKO KAZALIŠTE PULA, Zajednica Talijana Pula / Comunita’ Degli Italiani Di Pola, Pula/ HR |
FRANCAMENTE
|
4,54 | ||
Thursday 22.06. |
21:00 Umag |
ANICA PETROVIĆ, Autorski Projekt Anice Petrović, NOVI SAD , SRB |
MULEJ
|
4,60 | ||
Friday 23.06. |
21:00 Umag |
GLEDALIŠČE KOPER TEATRO CAPODISTRIA, KOPER, SVN |
SEA WALL
|
4,06 | ||
Saturday 24.06. |
21:00 Umag |
SLOVENSKO NARODNO GLEDALIŠČE DRAMA, LJUBLJANA; SVN |
VSE SIJAJNE STVARI
|
4,00 |
May 22nd, 2023 // news
Sorry, this entry is only available in Hrvatski.
May 8th, 2023 // Predstave 2023
Sa Frakturom, Predstavljanje knjige 5 drama
Ubij se, tata
MonikaHerceg
Disfunkcionalne obitelji, siromaštvo, klasna nejednakost, propuštene prilike, zanemarivana djeca, branitelji, ali prije svega i više od svega čežnja za ljubavlju, za priznanjem, za grljenjem, samo su neke od tema koje u svojim intimnim, lirsko-poetskim dramama ispisuje najvažnija pjesnikinja generacije Monika Herceg. Pet drama, od kojih su neke uspješno izvođene, a druge pak nagrađivane, svakom čitatelju ulazi pod kožu, dramska napetost koju osjećamo dok ih čitamo ne odnosi se toliko na odnose među likovima koliko na istinsku, duboku ljudsku dramu koju svaki od njih proživljava i s kojom se mora nositi, a ne može je podijeliti. Stanje likova uvijek je na rubu ili preko ruba egzistencije, životnih problema, no unatoč svem crnilu koje se nadvilo nad pejzaž Monika i njezini likovi, prije svega ženski, vide neku svjetlost.
Monika Herceg u knjizi drama Ubij se, tata uspijeva čitatelju, a onda i redatelju, pa zatim gledatelju posredovati svijet nimalo blistav, svijet koji se krije iza zidova običnih kuća i stanova, muku žena i muškaraca, a nadasve djece, koji nikako da iskorače iz svoje prošlosti i pogledaju tamo kamo ih Monika vodi i navodi, i tamo kamo, kako sami intimno osjećaju, moraju ići, ali ne usude se, jer put ljubavi najteži je put.
“Kako god da opišemo ovu predstavu (a mogli bismo je s jednako dobrim razlozima nazvati i feminističkom i klasičnom), njena snaga sigurno izvire iz jezika Monike Herceg, koji ni u jednom trenutku nije ni slučajan ni pretenciozan, baš kao ni kad govorimo o poetskom sadržaju antičke drame ili o literarnom opusu suvremenog dramatičara i pjesnika Thomasa Bernharda. Opisala bih taj jezik kao ne samo ‘operativan’, nego operacijski nagnut nad likove, udubljen u unutarnje tumore i emocionalne provalije, bespoštedno zaokupljen proučavanjem ‘mrakova’ od kojih smo sačinjeni.” – Nataša Govedić
“Monika Herceg ozbiljan je pisac i ovo je ozbiljan poetsko-dramski tekst, tako da se ona ne služi štakama i inim ortopedskim pomagalima ideologije. Ona ne piše o zlostavljanim ženama i o muškim zlostavljačima, ne bavi se klasnim razlozima siromaštva, svjesno izbjegava sva jednostavna objašnjenja grubosti, surovosti, odsustva zagrljaja, koja joj se nude sa svih strana, ali koja nepogrešivo vode lošoj, plakatnoj književnosti, nekoj od brojnih varijanti postmodernih socrealizama. Pritom, ona nesreću ne predstavlja samo kao nesreću, nije to fatalizam zle kobi. Samo što za razliku od svijeta mondenih i nedarovitih, njezin obiteljski svijet ne biva objašnjen nizom kolektivnih odgovora i ideoloških objašnjenja, nego individualnim estetskim, fabulativnim, moralnim činom.” – Miljenko Jergović
May 8th, 2023 // Predstave 2023
Duncan Macmillan
Vse sijajne stvari
REŽISERKA Nataša Barbara Gračner
Avtorska ekipa
Igralec: Uroš Fürst
SOAVTOR
Jonny Donahoe
PREVAJALEC
Uroš Fürst
ASISTENT REŽISERKE
Dimitrij Gračner
SCENOGRAFINJA
Sara Slivnik
AVTOR GLASBE
Martin Vogrin
LEKTORICA
Tatjana Stanič
UČITELJ KLAVIRJA
Joži Šalej
STROKOVNI SODELAVEC (PSIHIATER)
Borut Škodlar
Macmillan pravi, da se prek tem, ki jih obravnava v svojih delih, srečuje z lastnimi demoni in tesnobo, ki se zažira v današnjost morda še bolj kot kadarkoli. Ali kot pravi Ciril Zlobec: »Človek je odprt izdelek. Nedokončano bitje, ki se vse svoje ozaveščeno življenje sprašuje, kdo oziroma kaj je, kaj bi moral biti, kaj ne zmore biti, kaj bi ne smel biti … Tako si ustvari lastno bivanjsko filozofijo, ki temelji izključno na izkustvenih trenutkih našega časa. Kot taka je zanj najgloblja in edina.«
V časovni matrici, ki nas zaklepa in straši pred vidnimi in nevidnimi nevarnostmi, smo prav gotovo močneje podvrženi odvisnostim, stresu, depresiji in samomoru. Nezmožnost posega v mehanizem apatične družbe nas hromi in umsko kot tudi telesno letenje se umakne zlovešči realnosti, ki duši kreativno svobodo. »Če hočeš danes preživeti, si moraš znati predstavljati, da bo jutri boljše, kot je bilo včeraj,« pravi Pripovedovalec. In kaj, če depresivne motnje, motnje mišljenja, občutki krivde, manjvrednosti in obupanosti pripeljejo tako daleč, da človek ne vidi več izhoda?
Pripovedovalec, kot pravi avtor igralcu v monopsihodrami Vse sijajne stvari, prek travmatičnih življenjskih izkušenj pokaže rešitev. Izpove svojo zgodbo: v njej začne že v zgodnji mladosti pisati seznam vseh sijajnih stvari, zaradi katerih je vredno živeti. Seznam je postajal vse obširnejši, z njim pa se je porajalo spoznanje, da bi bilo zapustiti in predčasno oditi nesmiselno. Prišel je do številke milijon. Milijon stvari, za katere je vredno živeti. Stvari na seznamu morajo biti izjemno čudovite, nematerialne in morajo osmišljati življenje. Od sedemletnega fantiča in prvega zapisa »Sladoled« prek pubertetnega »Zmagati v nečem« do »Plesati, ko si sam« ali pa »Prebrati nekaj, kar natančno opredeli, kar občutiš, pa nisi našel besed, da bi to izrazil« ali »Gledati nekoga, kako gleda tvoj najljubši film«, »Pogovor«, »Ptičje petje«, »Vonj starih knjig«, »Glas Nine Simone« … Milijon.
In če imaš dolgo življenje in ga preživiš, ne da bi se vsaj enkrat počutil strahotno depresivnega, potem najbrž nisi bil dovolj pozoren.
Nataša Barbara Gračner
Više informacija: drama.si
May 8th, 2023 // Predstave 2023
GLEDALIŠČE KOPER – TEATRO CAPODISTRIA
Simon Stephens
Sea Wall
Igralec: Francesco Borchi
Režiser: Boris Cavazza
V dramskem monologu Stena v morju/Sea Wall protagonist podoživlja spomine zadnjih let. Z mozaikom fragmentov iz njegovega življenja občinstvu pripoveduje o srečnem odnosu z ženo in hčerko, počitnicah na južni francoski obali, obisku tasta, nekdanjega vojaškega uslužbenca s katerim Aleks, tako je protagonistu ime, rad spregovori o vsem, od tenisa do obstoja Boga. Toda kljub pozitivni energiji in želji po življenju, ki jo nenehno poskuša prenesti na občinstvo, lahko pri Aleksu zaznamo čudno melanholijo. Njegovi spomini se pogosto zlomijo, stavki se prekinjajo ali prekrivajo kot plasti različnih slojev spominov, ki poskušajo nekaj zadušiti…
Moč monologa, ki ga bo interpretiral italijansko-slovenski igralec Francesco Borchi, je njegova »granitna« preprostost, ki se nanaša na do golega razkrito dušo avtorja. »Uprizoritev si predstavljam kot pripoved brez filtrov, z vso človečnostjo, brez zatekanja k gledališkemu lepšanju. Brez One-man Showa, ki je v današnjem času tako zelo priljubljen. Edini prisoten šov v predstavi je duša brez filtra,« je zapisal igralec, ki bo besedilo odigraval izmenično v slovenskem in italijanskem jeziku.
Avtor monologa Simon Stephens (1971) sodi med najplodnejše britanske dramatike. Njegove igre, zanje je dobil več britanskih in tujih nagrad, prevajajo v številne jezike in uprizarjajo tako doma kot v tujini. Monodrama Stena v morju je bila krstno uprizorjena leta 2008 v Londonu, v začetku leta 2012 pa so monodramo tudi posneli in nastal je »kratek, a neprijetno dolg film«, ki se distribuira le po spletu.
Više informacija: gledalisce-koper.si
May 8th, 2023 // Predstave 2023
Erlend Loe MULEJ
Glumi: Anica Petrovic
Dramatizacija: Anica Petrovič, Divna Stojanov
Redatelj: Anica Petrović, Momčilo Miljković
Scenografija/kostimografija: Anica Petrović i Stevan Ristić
Muzika: Dušan Tomić
Dizajn plakata: Aleksandar Sarapa
Dizajn svetla: Stevan Lukić
Fotografije: Jovana Božić
Vreme trajanja monodrame: 1h 15min
Ukratko o monodrami:
Monodrama Mulej, nastala po istoimenom romanu Erlenda Loa, govori o ciničnoj osamnaestogodišnjoj Norvežanki Juliji koja pokušava pronaći ekscentričan način da se ubije nakon što joj je obitelj poginula u avionskoj nesreći. Kako Julija sebe smatra autentičnom i duhovitom osobom jasno joj je da i njena smrt mora biti takva. Tokom svog putovanja svijetom suočava se sa prostorom aerodroma i aviona, posljdnjeg mjestagde je njena obitelj bila živa. Pronalazi li Julija utjehu i novi smisao života? Monodrama tematizira adolescentsku suicidalnost i proces suočavanja sa smrću bližnjih i preispituje da li i kako ljubav i podrška u svojim različitim oblicima mogu biti ljekoviti i od pomoći u prevazilaženju psihičkih problema. Dnevnička struktura romana pretočena je u dramsku priču sa vremenskim skokovima i retrospektivama što je omogućilo protagonistkinji Juliji da se reflektira na svoje prethodne, tinejdžerske odluke.
May 8th, 2023 // Predstave 2023
Koprukcija / Coproduzione
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula
Zajednica Talijana Pula / Comunita’ Degli Italiani Di Pola
Autorski projekt Petre B. Blašković
FRANCAMENTE
AUTORSKI TIM / AUTORI
Režija i izvedba / Di e con: Petra B. BLAŠKOVIĆ
Prijevod / traduzioni:
Petra B. BLAŠKOVIĆ (Istroveneto)
Claudio GRBAC (Istrioto)
Scenografija / Scena: Stefano KATUNAR
Kostimografija / Costumi: Desanka JANKOVIĆ
Autor glazbe / Musiche di: Andrej PEZIĆ
Oblikovanje svjetla / Luci: Dario DRUŽETA
Franca Rame, jedna od najvećih ikona aktivističkog kazališta, društva, satire, feminizma, politike, gotovo bolne komedije, lojalnosti ideji, beskompromisnoj borbi za vlastite ideale, žrtva licemjernog društva koji se boji istine, centar je ovog autorskog projekta koji ne vraća na scenu samo neke od njenih autorskih tekstova napisanih s mužem Dariom Foom, već priča i priču jednog života posvećenom dostojanstvu života.
Francamente… Iskreno. U životu i na sceni, na televiziji i u parlamentu… Nema razlike gdje se govori. RIJEČ KAO SLOBODA, kao udisaj bez kojeg se ne može …ne bismo mogli moći…
Neke su ideje u nas usađene davno, vjerojatno od onda kada ni sami nismo svjesni da se to dogodilo i sazrijevaju dugo. Franca Rame i Dario Fo za mene su uvijek bili simboli slobode govora. U svojem su kazališnom angažiranom djelovanju bili su uvijek hrabri. Igrali su gdje je kazalište moglo nesmetano progovoriti.
Ovo je omaž Franki Rame, njezinim kazališnim tekstovima, životu, djelu i aktivizmu. Ova dokumentarno biografska predstava sadrži onu žensku komponentu i tematiku vezanu uz položaj žene u društvu o kojem je Franca uvijek govorila, glumila, pisala. Uz autorske dijelove teksta
u predstavi su isječci iz djela Rame/Fo: Tutta casa letto e chiesa e altre storie i Una vita all’improvvisa.
Jezik kao izričaj autentičnosti teritorija:dijalekt, istroveneto. I u dijalektu dijalekt: istrioto. Očuvanje nematerijalne baštine utkano u priču života.
Više informacija: ink.hr
May 8th, 2023 // Predstave 2023
RadioTeatar Zagreb
Antoni Buljan / NEMA PUTNE
Igraju:
Sinek – Nikola Nedić
Marija – Nika Barišić
Violončelist – Stanislav Kovačić
Snimljeni glasovi: Sven Medvešek, Sreten Mokrović, Rok Juričić, Antonio Agostini, Matej Đurđević, Pavlica Bajsić i Dalibor Piskrec
Autor teksta: Antoni Buljan
Redatelj: Dražen Krešić
Snimatelj i oblikovatelj tona: Dino Brazzoduro
Oblikovatelj svjetla: Martin Šatović
Majstor tona: Dalibor Piskrec
Kostimografkinja: Ana Mikulić
Producentica projekta: Aneta Vladimirov
Producentica predstave: Katarina Krešić
Autorica vizuala: Negra Nigoević
Fotograf: Luka Dubroja
Snimatelj video najave: Tin Ostrošić
Montažerka video najave: Nina Karaman
Produkcija: RadioTeatar i Srpsko narodno vijeće
Radiofonijska izvedba „Nema putne“ nastala je prema tekstu Antoni Buljana, pobjednika memorijalnog natječaja. Natječaj su pokrenuli Odjel za kulturu Srpskog narodnog vijeća i RadioTeatar, a žiri u sastavu Snježane Banović, Pavlice Bajsić, Dražena Krešića i Anete Vladimirov je izabrao prva tri teksta: “Nema putne” Antonija Buljana, “Ljudi, naselja, tjelesa” Nataše Antulov i “Valovi iz kupaonice braće Engl” Dorotee Šušak.
Radiofonijska predstava “Nema putne” prati zapise zagrebačkog studenta u proljeće 1941. godine. Njegova tadašnja djevojka pronalazi stari dnevnik svoje ljubavi iz mladosti, studenta prava koji se zanima za novinarstvo. Osim novinarstva, zanima ga i nogomet, ali voli i “spiti si koju s dečkima”. Studentu donedavno daleke religiozne, političke i druge teme postaju dio svakodnevnice, a kroz njegove zapise pratimo vrtlog sjećanja daleke ljubavi naglo prekinute ratom. U vrlo gustom zvučnom tkanju izvedbe atmosferu interpretiraju glumci Nika Barišić i Nikola Nedić, koje na električnom violončelu prati Stanislav Kovačić. Po potrebi priče, on je grmljavina, kiša, škripa starog poda ili grintavi otac. U zvučnike se sakrio Dino Brazzoduro, koji dokumentarnim i igranim radiofonijskim insertima putuje kroz studentske i navijačke birtije, široke ulice grada, stadione ili skrovite podrume. Dnevnički zapisi ovog mladića, pred vašim očima i ušima, neprimjetno se preobražavaju iz toplog i ugodnog kvarteta iz dna kavane u zlokobni limeni orkestar brzotutnjajućeg rata. Predstava je nastala prema tekstu Antoni Buljana koji je pobjedio na memorijalnom natječaju „Radiofonton 1941.
Više informacija: radioteatar.hr