Installation of the sculpture “Golden Forest” in the Tourist Board of Umag – author Slavica Marin

June 24th, 2016 // news

Biography

Slavica Marin was born in Banja Luka. She has been living and working in Umag since 1986. She graduated in Art History at the Faculty of Arts in Ljubljana (Slovenia). She has been the owner and manager of the gallery Marin since 1997. Slavica Marin is a member of the HDLU Istria. Through her artistic work she has been long known by art audience in Croatia and abroad. She created a series of paintings, sculptures, objects, installations and performances, and presented them at several solo and group exhibitions. She founds her artistic expression in ecology – from the use of natural materials to the aesthetic completenessof the work, which, among other things, wishes to highlight nature as a starting pointfor purity of the human spirit. She received a number of awards. Slavica Marin participated in several art colonies, festivals and artresidencies.

Address:
Slavica Marin
Marino Bembo, 7A
52470 Umag
phone: +385 (0)98 366 248
e-mail: marin-gallery@live.com

˝ … The works of Slavica Marin are direct product of her modus vivendi, they are integrated in every part of daily life and complete opposite of l’art pour l’art. When first getting acquainted with this artist’s body of work, we cannot help feeling that just about everything she creates is a direct product of life preoccupations, thoughts, commitments, pleasures, needs, and of everything else she deals with on a daily basis. She converts every action into an artistic act and gives a potential artistic value to each object, and when we encounter this phenomenon it seems to us that it should be like this always and everywhere, hoping “those days” are still to come and wishing for Slavica Marin to be one of pioneers and messengers of an emerging era.

Tina Širec Džodan

Foreword by the Istrian County Prefect 2016

June 22nd, 2016 // Nekategorizirano

Sorry, this entry is only available in Italiano and Hrvatski.

U agoniji – 1st of July 2016 in 21:00

June 16th, 2016 // Performances 2016

Opis projekta

Predstava “U agoniji” prema drami Miroslava Krleže autorski je projekt Darka Stazića, Nele Koscis i Ozrena Grabarića. Zamišljena je i ostvarena kao intimna predstava koja otkriva najdublje ljudske slabosti i svakodevicu te zahvaljujući nepromjenjivosti ljudske prirode, iako dramskim pismom pripada prvoj polovici dvadesetog stoljeća, prepoznatljiv je i uzbudljiv i danas. Premijerne izvedbe održane su 2.i 3. listopada 2015. godine na Sceni Ribnjak s velikim uspjehom i izuzetnim odazivom publike.
Ulogu baruna Lenbacha igra Darko Stazić, Lauru – Nela Kocsis, a Ozren Grabarić utjelovljuje doktora Ivana plemenitog Križovca. 
Scenografski i kostimografski predstava prati stilsko razdoblje uz glazbenu pratnju iz suvremenog doba.

M. Krleža:U AGONIJI
projekt Nele Kocsis, Ozrena Grabarića i Darka Stazića
Premijera: 2. i 3. listopada 2015.
Produkcija: PUK – Putujuće kazalište i Scena Ribnjak – Centar mladih Ribnjak 
Igraju:
BARUN LENBACH – Darko Stazić
LAURA LENBACHOVA – Nela Kocsis
DR IVAN PLEMENITI KRIŽOVEC -Ozren Grabarić

Glazba – Marjan Nećak
Scenografija – Petra Kriletić
Kostimografija – Marita Ćopo
Autor videa – Filip Šovagović

Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali – 9th of July 2016 in 21:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Tanja Šljivar: Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali

Režija: Mirjana Karanović

Režija, koreografija i scenski pokret: MIRJANA KARANOVIĆ
Scenografija i kostimografija: SABINA TRNKA
Muzika: DRAŠKO ADŽIĆ
Asistent režije: EMIN HAJRIĆ
Asistentica za scenski pokret: SONJA VUKIĆEVIĆ
Lektorica: ALICA ARNAUT
Producent: HAZIM BEGAGIĆ
Izvršni producent: DENIS KRDŽALIĆ
Inspicijent: ABIDIN ČOLAKOVIĆ

Igraju

MIRJANA KARANOVIĆ, ENES SALKOVIĆ

Partner: Kamerni teatar 55 Sarajevo

Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali je drama koja koncept role play-a, kao i sve druge narativne tehnike kojima se koristi, kako monološke, tako i dijaloške, pa i jezik sam, izvrće u njihove suprotnosti i pokazuje nemogućnost jednostavnog pokušaja – ispričati sopstveni život nepoznatoj osobi tokom jedne večeri. U junu, u javnom toaletu, Mara, žena u četrdesetim godinama i Milan, koji te večeri slavi rođendan, još uvijek tinejdžer, (slučajno?) se sreću i pokušavaju da ispričaju jedno drugom sopstvene živote. Kao okidače za sjećanja koriste slučajne natpise po pločicama WC-a, a nepouzdanost i nepostojanost bilo kog tjelesnog, emotivnog ili mentalnog sjećanja se kroz četiri scene u kojima igraju arhetipske odnose majka-sin, otac-kćerka, brat-sestra i ljubavnica-ljubavnik, pokazuju se kao jedine istine koje je o samom sebi moguće izreći.

Dramski tekst Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali pisala sam u Kelnu, Gisenu i Beogradu, tokom ljeta i jeseni 2013. godine, kada sam se tek preselila u Njemačku i počela svakodnevni život između više jezika i više država. Takav život podrazumijevao je semantičke, komunikativne pa i tjelesne lomove i rupe, kakvim ovaj tekst i na planu forme i na planu sadržaja obiluje. Drama je imala scensko čitanje u okviru programa Biseri iz upravničkih fioka u Ustanovi kulture „Parobrod“ u Beogradu u martu 2014. godine, sa glumcima Natašom Tapušković i Mladenom Soviljem, i u režiji Snežane Trišić. U maju ove godine, u okviru festivala Nova drama u Bratislavi, bit će predstavljena knjiga na slovačkom jeziku My sme tí, na kterých nás rodičia upozorňovali, u prevodu Vladislave Fekete, i izdanju Pozorišnog Instituta iz Bratislave.

Ljubaf – 8th of July 2016 in 21:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Ljubaf

Glumci: Ana Begić, Hana Hegedušić, Adam Končić, Jan Kerekeš, Ljubomir Kerekeš

Tekst i režija: Ljubomir Kerekeš
Scenografija – Ljubomir Kerekeš
Scenski slikar – Ivan Duić
Kostimografija – Ljubomir Kerekeš, Karmen Štrlek
Design plakata – Dina Rain
Majstor rasvjete – Marijan Štrlek
Majstor tona – Leo Friščić

Komedija u kojoj su ljudska uskogrudnost, pametovanje oko ničega, obrana mentalnog hendikepa i ograničenost, jedina oružja kojima se ovi ljudi bore za prevlast unutar životnih okolnosti. Srečko Frljužec, koji zna gdje je njemu mjesto u kući, nema puno slobode između žene Đurđice i žestoke punice Štefice. Malo topline u Srečkov život unosi prijatelj Ivek, a najviše iskrene ljubavi iskazuje susjed Đura prema svojoj simpatiji iz srednje škole, gospođi Štefici. Najaktualniji problemi komedije su politički, ekonomski i društveni, a upravo je ljubav ta koja bi trebala biti uvijek najaktualnija.

Krtice – 7th of July 2016 in 21:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Glumac – Jan Kerekeš

Režija – Ljubomir Kerekeš

Scenografija i dizajn plakata – Dina Rain
Kostimografija – Jan Kerekeš
Scenski slikar – Ivan Duić
Glazba – Leo Friščić, Jan Kerekeš
Majstor tona – Leo Friščić
Majstor rasvjete – Adis Bakal

Najnovija komedija Kerekesh Teatra u kojoj se na nogometnom terenu u NK Žbunju s krticama bori domar Stjepan Radički zvan Štef. Osim što isproba sve moguće metode koje su ikad ikome pale na pamet kako bi se otjerale krtice, na teren mu dolaze pomoći i odmoći razni prijatelji i neprijatelji, a kao šećer na kraju dolazi i Božo, poznatiji kao “Policajac z Mača”. Sve likove u predstavi, na maksimalno duhoviti način, tumači mladi i nagrađivani glumac Jan Kerekeš, a režiju, kao i svih drugih predstava Kerekesh Teatra potpisuje Ljubomir Kerekeš.

Heroj 1.0 – 6th of July 2016 in 21:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Avtorski projekt Uroša Kaurina in Vita Weisa

Glumci: Uroš Kaurin in Vito Weis

Koprodukcija: Slovensko mladinsko gledališče in KUD Moment
V deželi brez upanja sta vstala dva heroja.
Mlada, pogumna in neustrašna.
Nihče ju ni pričakoval.
Nihče ni pričakoval, da bo odrešitev tako preprosta, tako nenadna, tako nenavadna.
Do tega trenutka nismo vedeli, da smo čakali prav njiju.
Nihče ni pričakoval, da bosta prav onadva prinesla
rešitev, smisel, happy end.

***

Heroj 1.0 je prvi del gledališke nadaljevanke Uroša Kaurina in Vita Weisa in se ukvarja s problematiko herojstva v današnjem svetu.

Uroš in Vito odslikavata tipično pozicijo mladega človeka, ustvarjalca, ki je postavljen pred dejstvo, da v družbi ni potreben. Vendar Vito in Uroš STA heroja in sta pripravljena žrtvovati vse, svoj um, svoje telo, svoj čas, svojo kariero, svojo seksualno identiteto in celo svojo odrsko integriteto – da bi dokazala, da je tako.

Med deško naivnostjo in fitnes ambicioznostjo nam z vsakim vdihom dokazujeta, da ju potrebujemo in da heroji niso tehnološki višek, pa čeprav se na prvi pogled zdi, da okoliščine, v katerih bi se lahko izkazala, ne obstajajo.

Saj veste: ni katastrofe, ni heroja.

Platon: Sokratov zagovor – 5th of July 2016 in 21:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Glumac: Aleš Valič

Režija: Zvone Šedlabauer

Zakaj bi nas danes morala vznemirjati Sokratova zgodba? Zgodba o smrti nekega družbeno neprilagojenega starca, ki je umrl več kot tri stoletja, preden se je začelo naše štetje. Umrl na prvi pogled zaradi trme, v glavnem pa zato, ker so tako hoteli drugi in ker je tako navsezadnje hotel tudi sam.

Pred približno štirindvajsetimi stoletji je Periklej v Atenah uvedel plačilo svobodnjakom za sodelovanje v atenski skupščini in v poroti na sodišču. In koristoljubje je začelo voditi mišljenje ljudi in njihove odločitve. Javna morala in etično ravnanje je postalo ogroženo. Očitne korupcije, ki je bila vsem na očeh, niso preganjali. Postala je samoumevna. Prišlo je do kupovanja političnih glasov, nasprotnike pa so postavljali pred sodišče in jih pošiljali v smrt. Demokracija je tako razvijala svoje senčne plati, ker je postajala avtoriteta zakonov vse bolj šibka.

Med političnimi voditelji in filozofi je bil sklenjen tihi pakt o nevmešavanju. Tudi med gledališčem in družbo. V tak čas je s svojim ravnanjem posegel Sokrat. Je s svojim ravnanjem razvijal ali rušil demokracijo?

Mislil je s svojo glavo. In kakor je mislil, je tudi ravnal, do konca zavezan svojemu življenju, ki je potekalo v skladu z etiko in – še bolj nenavadno- v skladu z zakoni.

Sokratov zagovor poteka na sodišču, v ječi, v njegovih spominih, v sanjah. Na nivoju zavednega in nezavednega. Poteka v filozofovem nemiru, ki izhaja iz želje, da bi sebi in drugim pojasnil razloge za svoja dejanja. Za popolno in dokončno upoštevanje najvišjega imperativa človekove duše: upoštevanja etike in zakonov, ki naj bi bili to, kar več niso (bili).

In danes?

Zakaj bi nas morala njegova zgodba zanimati in vznemirjati danes?

Madame Bovary – 4th of July 2016 in 18:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Režiserka: Yulia Roschina
Dramaturg: Nebojša Pop Tasić
Lektor: Srečko Fišer
Scenografinja in kostumografinja: Vasilija Fišer
Skladatelj: Branko Rožman
Koreograf: Matjaž Farič
Oblikovalec svetlobe: Samo Oblokar
Oblikovalka maske: Ana Lazovski
Oblikovalec zvoka: Vladimir Hmeljak
Asistentka dramaturga: Staša Bračič
Asistentka skladatelja: Jana Beltran

Igrajo
Emma: Arna Hadžialjević
Charles: Gorazd Jakomini
Léon, Rodolphe: Vito Weis k. g.
Lekarnar: Blaž Valič
Župnik, Profesor, Oče Rouault: Sandi Pavlin k. g.
Tolkalist: Vladimir Hmeljak

Gospa Bovary, večna persona svetovne književnosti, je v priredbi Nebojše Popa Tasića tista gospa Bovary, ki tako v času svojega nastanka kot danes ostaja gospa Bovary, Emma, ki zaradi svojega neizsanjanega hrepenenja tragično konča svojo usodo podeželske žene, matere in ljubice. Je iskreno in sočutno povedana zgodba o majhnosti, brezupnem hrepenenju, neumnosti, ozkosrčnosti, krutosti, komični tragičnosti … Če Emmo in njene soljudi razumemo kot bližnje, nam podobne ljudi, če v njih prepoznamo sami sebe, potem jih ni treba razumeti. Potem jih so-čutimo, kot so-ljudi. Kajti, kot pravi avtor priredbe, situacije, ljudje in njihove reakcije se skozi zgodovino zelo malo spreminjajo. Človek se noče spremeniti, prevzgojiti, postati boljši. Ljudje živimo en sam večni sedanjik. Vendar pa Flaubert ni pisal zato, ker bi hotel spremeniti svet. Pisal je zato, ker je hotel biti – iskren. Človeška nemoč in omejenost sta mu bili hkrati žalostni in smešni. Njegovo gledanje in čutenje sveta je mešanica satire in ganjenosti, torej satirične ganjenosti nad človekom.

Brez solz za pedre – 3rd of July 2016 in 21:00

June 10th, 2016 // Performances 2016

Mattias Brunn – Brez solz za pedre (Po dokumentarnem romanu Johana Hiltona), Režija Alen Jelen, Igrajo: Matic Lukšič, Vid Klemenc, Vito Weis, Žan KoprivnikProdukcija: ŠKUC gledališče, Koprodukcija: Cankarjev dom

NO TEARS FOR QUEERS

Johan Hilton’s documentary novel

7 April 2002, Katrineholm, Sweden. Johan Pettersson and Theo Svensson leave the hotel bar together. In the street, Theo stabs Johan six times and then slits his throat. Twice.

22 July 1997, Gothenburg, Sweden. Sun shines on the sleepy town. Next to the water tower at the foot of the Ramberg Hill Josef Ben Meddour does not survive the injuries sustained while being tortured by two young men – Nemesis and Tom.

6 October 1998, Laramie, Albany. Matthew Shepard has a drink at the Fireside Bar, where he meets Aaron McKinney and Russell Hendersson. The day after they find his dead body. Tied to the fence in the prairie. His head has been crushed.

2015, Slovenia…

No Tears for Queers (2008) by Mattias Brunn is an adaptation of the eponymous novel by John Hilton based on real-life events. A documentary record of three murders committed by young people on different locations and different times. Brutal and bloody… When does difference of opinion turn into hate and when does a person burning with hate employ extreme measures? And the hater becomes an executioner?
The play received its premiere in 2009 at the Regionteater West, and won the 2010 QX Gay Gala Award for Best Performance as well as the 2012 Assitej Award. ŠKUC theater with the Slovenian premiere celebrates its fifteenth anniversary.

Translator Darko Čuden

Director and set disigner Alen Jelen

Language consultant Tomaž Gubenšek

Sound designer Brane Zorman

Light designer Janko Oven

Choreographer Nina Pertot Weis

Vocal Kataya

Cast

Matic Lukšič, Vid Klemenc, Vito Weis, Žan Koprivnik