Slađana Bukovac – Festival Zlatni Lav

22.05.2023 // news

Slađana BukovacKrilati lav svetog Marka, simbol Mletačke Republike, jedan je od najpoznatijih heraldičkih simbola na svijetu. Ne samo zbog toga što je riječ o simbolu izrazito moćne države, nego zbog toga što je kulturni prostor nekadašnje Venecije jedan od najbogatijih i najkompleksnijih na kulturnoj mapi svijeta. Venecijanski lav, o kojem, vjerojatno pod utjecajem čuvenog filmskog festivala i nagrade, danas govorimo kao o „zlatnom“, inače je atribut evanđelista Marka, čije su kosti Mlečani još u 9.stoljeću iz Aleksandrije prenijeli u Veneciju. Venecijanski se lav najčešće prikazuje iz profila, tri su mu noge na tlu, a četvrtom pridržava knjigu u kojoj piše Pax tibi Marce, evangelista meus (Mir tebi Marko, evanđelistu moj), a prema predaji lavlja je „knjiga“ u mirnodopsko vrijeme otvorena, a u ratno doba zatvorena.

Sad valja zamisliti ovaj atribut apostola, glamurozni simbol bogate i moćne države neprocjenjivog kulturnog i umjetničkog značaja kao natpis iznad jednog provincijskog hotela, izgrađenog 1920. godine u Umagu. Hotel se zove „K zlatnom lava“, „Al leon d’oro“, njegov je vlasnik i investitor Antonio Coslovich, jedan od začetnika umaškog turizma, koji uz hotel gradi i – kazalište. Zapravo je riječ o kabareu, u kojem su se ,u to nije potrebno sumnjati, puštali i propagandni filmovi fašističkog režima. Oko je čega je kasnije u Umagu bilo raznih „ideoloških“ diskusija koje su se ticale vlasnika prvog teatra: ispostavilo se naime da ni kazalište, a niti jedna druga umjetnost, nisu tako uzvišene kako bismo željeli da budu, kao što ni onaj „prvi“ i svjetski relevantni „zlatni“ lav, mletački, u vrijeme kada je držao zatvorenu onu svoju simboličnu knjigu među njezinim koricama drži mnogo više nasilja i smrti, nego arhitekture i kulture.

Kada se 2000. godine dohvatio „Zlatnog lava“, to jest umaškog kazališnog nasljeđa, kazališni se redatelj Damir Zlatar Fray suočio sa simbolom kojem je pozlata već bila odavno otpala. Ali mogao je računati na nekoliko činjenica na osnovi kojih je mogao zasnovati kazališni festival koji se razvio u najvažniji teatarski događaj u regiji. Znao je da se nalazi na mjestu gdje s obližnjeg brijega, i bez dvogleda, može vidjeti ravno tri države: Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Znao je da istodobno gleda u tri jezika, tri različite kazališne tradicije, i da će u mali grad u koji se svojedobno išlo u kabare „K zlatnom lavu“ glumci, redatelji, plesači i publika stizati vrlo jednostavno i brzo, upravo kao da dolaze u svoje lokalno sastajalište. „Lav“ Damira Zlatara Freya nije imperijalni lav, nego je to lav kreativne snage, koja je izdržala dulje od dva desetljeća u području gdje kulturna infrastruktura nije osobito razvijena, a gotovo sve su lokalne snage posvećene masovnom turizmu. Upravo je zbog toga i simbolički, i stvarno važno što od odve ove godine Zlatni lav više neće biti samo mjesto namijenjeno „gostima“, nego će na kazališne daske prvi put izaći i „domaći“. Prije tri je godine pokrenut i Dramski studio, koji će ove godine u Freyevoj režiji izvesti predstavu „Svinje“ hrvatskog autora Tomislava Zajeca.

Premda je od početka ovog projekta bilo jasno da će s novcem biti „turbulentno“, pa je vjerojatno to i bio jedan od razloga za „komornost“ festivala, u posljednje se vrijeme Zlatni lav suočava sa sve ozbiljnijim materijalnim poteškoćama. S rastućim troškovima i poslovično škrtim financiranjem grada, županije i Ministarstva kulture, postoji mogućnost da se komorni festival na kraju svede – na festival monodrame.

Slađana Bukovac

Komentari su zatvoreni