Arhiva za May, 2019

Uvodnik prof. dr. sc. Sibila Petlevski, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

22.05.2019 // news, Top news

ZLATNI REZ ZLATNOGA LAVA

Sibila-PetlevskiPred jedno čitavo desetljeće, bila sam u stručnome povjerenstvu za ocjenjivanje predstava uvrštenih u selekciju Međunarodnoga festivala komornog teatra Zlatni lav, a tada sam napisala i tekst pod naslovom «Zlatno doba Zlatnoga lava». Namjera mi je bila ukazati na samosvojnost i kvalitetu autorskoga koncepta toga Festivala. Uprkos teškim, zapravo sve težim, okolnostima u kojima se sagledava i vrednuje mjesto kulture u društvu – taj je Festival uvijek uspijevao ostvariti harmonijsko pomirenje, neku vrst zlatnoga reza između dviju jednakovrijednih sastavnica kazališnog života: potrebe da se očuvaju visoki kriteriji kazališno-umjetničke vrsnoće, s jedne strane, te nastojanja da se posluša otkucaje srčanoga bila publike, s druge strane. Obično se kaže da artizam i populizam ne idu zajedno, ali upravo se takva «pomirba» naizgled suprotstavljenih tendencija ostvaruje u autorskoj koncepciji Festivala pridavanjem promišljenog i dubokog pokrića kako za odvažno artističko istraživanje, tako i za komunikaciju preko rampe koja i kod gledatelja osnažuje zapretene potencijale sukreativnih moći, pa publika izlazi iz kazališne «crne kutije» emocionalno i intelektualno angažirana, poučena i zabavljena.

Možda je danas najvažnija svrha festivalske kulture u osnaživanju ili čak ponovnom rađanju izgubljenog interesa za umjetnost, a to se može postići upravo na način na koji to čini umjetnički direktor Međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav: poticanjem znatiželje i otvorenosti kazališnih posjetitelja za «novo» kao za ono prepoznatljivo u «stranom» i ono očuđujuće u «poznatom». Sve postavke koje sam već razvila u davno napisanoj pohvalnici Festivalu i danas i te kako vrijede. Neke je stvari potrebno uporno naglašavati u okolnostima smanjenog prepoznavanja, i još drastičnije smanjenog financijskog podržavanja kulturnih vrijednosti.

Ukoračivši u jubilarnu sezonu Međunarodnoga festivala komornog teatra Zlatni lav, uskliknut ćemo zajedno s Oscarom Wildeom: “Kritičar treba obrazovati publiku; umjetnik treba obrazovati kritičara”. Objasnimo zašto je opravdano citirati Wildea u kontekstu kazališnog festivala čiji je utemeljitelj i umjetnički ravnatelj Damir Zlatar Frey. Festivalski projekt, uzgred rečeno izuzetno uspješan, utemeljen je na ideji suživota triju naroda – hrvatskog slovenskog i talijanskog – koji bivanjem u pograničnom području svjedoče sudbinsku potrebu nadilaženja granica; žudnju za nesputanim širenjem ideja i umjetničkih praksi, uslijed čega nužno dolazi i do proširenja obzora. Iz godine u godinu, s namjerom da se ta plemenita zadaća ostvari, Festival potvrđuje točnost Gavelline misli da svaki dodir sa stranim kazališnim životom čisti naš pogled na vlastito stvaranje, pri čemu u riječima koje izgovaraju «tuđa usta» – sve dok ta usta nastoje pronaći zajedničko polazište u strasti izvedbe – vibriraju svi preljevi našeg vlastitog unutrašnjeg govora.

U tome smislu može se reći da je kritičarska koncepcija Festivala od samog početka bila usmjerena na edukaciju publike, na prizivanje duhovnih potencijala gledatelja, na poticanje znatiželje i potrebe za informacijama i istovremeno podizanje svijesti i savjesti javnosti. Otkrivalački potencijal teatra, u vremenskom smislu vezan uz tvorbu događaja ovdje i sada, moguće je osloboditi samo uz prisutnost gledatelja kao aktivnog čimbenika koji mora biti – riječima Badioua – prizvan. Prava priroda teatra ne ostvaruje se u suhoparnoj teatrološkoj analizi, nego u živom i životnom preslagivanju tradicionalnih elemenata mjesta, teksta, redatelja, glumca, dekora, kostima i publike, kako bi se kroz izvedbu kao igru uspostavila dijalektika Države (situacije predstavljanja), Etike drame (provokacije izvedbom) i Gledatelja (kao mogućeg oslonca Istine). Tako postavljen model okrunjen je jednim konceptom teatra koji odvažno staje u funkciju motora proizvodnje Istine pomoću događajnog pojavljivanja izazova. Priziv gledatelja ne zbiva se po dekretu, nego na osnovi odgovarajućeg potencijala za odgovorno mišljenje kakvo bi trebalo biti odlikom kazališnog gledatelja. Gledatelj, za razliku od promatrača, trebao bi na sebe kao pojedinac preuzeti hermeneutičku odgovornost, podijeliti rizik s izvedbenim umjetnicima, pri čemu se iz svakog pogleda na «susjedno» otvara neka nova, uzbuđujuća perspektiva, neki iznenađujuće svjež pogled na «domaće».

Kritički okvir kakav je za festival Zlatni lav postavio njegov inicijator, Zlatar Frey, namijenjen je buđenju postojeće i stvaranju nove publike. S druge strane, ista ta jasno osmišljena kritička koncepcija Festivala ostaje otvorena; prepušta se izazovima novih izvedbi u svoj raznolikosti oblika komornog teatra (od komornih scena velikih kazališnih kuća do neinstitucionaliziranih kazališnih ansambala i eksperimentalnih kazališnih formacija) da bi se naposlijetku – wildeovski rečeno – dala mogućnost umjetniku da obrazuje «kritičara», da ga izbaci iz sigurnosti unaprijed formiranih stavova, oslobodi i potakne na suigru.

Festival je koncepcijski inovativan. Festivalski, kazališni «život» utemeljen je na stvarnosnom suživotu triju naroda – hrvatskog, slovenskog i talijanskog – koji bivanjem u pograničnom području svjedoče sudbinsku potrebu nadilaženja granica; žudnju za nesputanim širenjem ideja i umjetničkih praksi, uslijed čega nužno dolazi i do proširenja obzora pa se ostvaruje višestruka korist za zajednicu: oplođuju se ideje s područja umjetničkog stvaranja, promovira se društvena tolerancija i suživot, obogaćuje se hrvatska kazališna scena, stvara se platforma za prekogranične suradne projekte i programe, popularizira se dramska i kazališna umjetnost, informira se i educira se publika, a time proširuje recepcijska baza i sudjeluje se u kreiranju kvalitetnoga tržišta umjetničke ponude i potražnje; proširuje se i obogaćuje turistička ponuda unutar regije.

Ozbiljnost u određivanju okvira, ali i razigranost i permisivnost, čini posebnu vrlinu programskog koncepta. Festival se prepušta izazovima novih, drukčije osmišljenih izvedbi, uključivši sve izražajne mogućnosti komornoga teatra. Festivalska koncepcija u dva desetljeća uspješne festivalske organizacije, proširuje se i internacionalizira. Takav razvoj je nužno doveo do usložnjavanja produkcijskih zadataka i poslova pretvorivši Međunarodni festival komornoga teatra Zlatni lav u složen program koji u sebi obasiže čitav niz projektnih sastavnica od kojih je svaka za sebe realizacijski zahtjevna, a zajedno čine organičku cjelinu. Producent Festivala Marko Fereni, oko sebe je okupio neveliku, ali efikasnu i kompetentu skupinu suradnika i ostvario uzorni festivalski programski menadžment na kakvome bi mu mogli pozavidjeti i mnogi svjetski festivali koji raspolazu mnogo većom infrastrukturnom mrežom, golemim brojem suradnika i osiguranom financijskom potporom.

Kad je riječ o financijskoj potpori u kriznim vremenima, treba imati u vidu da nivelacija projekata po ključu «svakome pomalo» nikada ne vodi do željenih rezultata i u krajnjem ishodu štednja koja izjednačuje za zajednicu relevantne, velike programe i neosmišljene male projekte koji se tek trebaju dokazati – nužno dovodi do paradoksa u kojem je zašteđen novac zapravo bačen. Festival Zlatni lav je program koji se u dva desetljeća djelovanja dokazao kao uspješan domaći – gradski, regionalni, nacionalni – ali i međunarodni program koji doprinosi hrvatskoj kulturnoj ponudi.

Damir Zlatar Frey, operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf, scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala, o kojemu sam jednom prigodom zapisala da je «uvjerljivi praktičar svoje vlastite umjetničke i životne priče kao jedne od mogućih teorija života u pluralitetu istina» svojom je jakom i međunarodno cijenjenom redateljskom osobnošću uspio pridati Festivalu dodatnu kvalitetu. Iz autorskoga stava koji nikad ne gubi sposobnost realne i točne procjene aktualnosti u kazališnoj dinamici našega vremena, ostvaruje se programski «zlatni rez»: osjetljivosti za širok spektar raznolikih mogućnosti pristupa komornome teatru vješto je harmonizirana s Freyevim redateljskim viđenjem i bogatim kazališno-praktičnim iskustvom.

Posebna vrijednost festivalske kulture je u sposobnosti stvaranja urbane događajne «aure» oko samoga programa. Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav uspio je stvoriti zanimljiv i samosvojan kazališni programski okvir, ali njegova je prednost i u kreiranju atmosfere ljetnog žarišta kulturnog zbivanja koje bi grad Umag – dakako uz odgovarajuću valorizaciju projektnih dosega Zlatnoga lava – mogao svrstati na mapu najzanimljivijih turističkih odredišta na karti Europe.

Prof. dr. sc. Sibila Petlevski,
Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Uvodna riječ ministrice kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek

22.05.2019 // news, Top news

Ministrica-kulture-3320. Zlatni lav, uvodni tekst za kazališnu knjižicu

Uoči jubilarnog 20. Zlatnog lava, kazališnog festivala koji se respektabilni niz godina uspješno održava u Umagu, upućujem srdačne čestitke organizatorima, sudionicima i posjetiteljima.

U 20 godina postojanja Zlatnog lava imali smo mogućnost pratiti razvoj tog važnog festivala, koji je pokrenuo umjetnički voditelj, istaknuti i svestrani autor, dobitnik vrijednih umjetničkih priznanja, Damir Zlatar Frey. Pod njegovim kreativnim vodstvom nizala su se festivalska izdanja s pomno osmišljenim programom vođenim visokim estetskim kazališnim kriterijima i osobitom koncepcijom predstavljanja i povezivanja triju kultura koje se prožimaju u suživotu i multikulturalnosti na tom prostoru. Festival posvećen komornoj sceni tematski objedinjuje različite kazališne projekte propitujući kazališnu, društvenu i osobnu stvarnost te predstavljajući vrhunske autore i izvođače različitih umjetničkih izričaja i kazališnih poetika, od nezavisnih skupina do predstava nacionalnih kazališta.

Festival Zlatni lav već je dva desetljeća dinamično i kreativno festivalsko umjetničko središte koje kontinuirano obogaćuje kulturni život grada Umaga, regije, ali jednako tako doprinosi i bogatstvu kulturnoga stvaralaštva Republike Hrvatske.

Ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek

Istarski župan Valter Flego – Uvodnik 2019.

22.05.2019 // Nekategorizirano

VALTER-FLEGO-2016-578xUvodna riječ istarskog župana Valtera Flega za katalog 20. Međunarodnog festivala komornog teatra „Zlatni lav“

20. izdanje Međunarodnog festivala komornog teatra „Zlatni lav“ potvrda je značaja ove manifestacije, koja već puna dva desetljeća obogaćuje kulturnu scenu i turističku ponudu Istre. I ove ćemo godine, tako koncem lipnja, punih deset dana živjeti i uživati u teatarskim pričama, zahvaljujući brojnim kazališnim skupinama. Umag će iznova okupiti brojne ljubitelje kazališta, autore i glumce, renomirane umjetnike te predstavnike kulture i javnog života.

Sudionici Festivala dolaze iz Hrvatske, Slovenije, Italije Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije što je potvrda da kultura ne poznaje granice, ona spaja ljude i obogaćuje zajednice. Posebice u današnjem svijetu stalnih mijenja i brzorastućeg tehnološkog napretka, kultura je jedna od čuvarica naših posebnosti, vrijednosti koje njegujemo, promicateljica povijesti i tradicije. Baš zato, Istarska županija drži do svih onih kulturnih manifestacija i zaljubljenika u umjetnost i lijepoga, koji ne odustaju od svojih vizija već iz godine, u godinu, neiscrpno rade i iznova se trude. Publika to prepoznaje i nagrađuje, a sudionici se iznova rado vraćaju.

Koristim, stoga, priliku da Vama organizatorima od srca čestitam na velikoj 20. obljetnici „Zlatnog lava“, uz želju da nastavite tim putem i u godinama koje slijede.

Istarski župan Valter Flego

Vili Bassanese – uvodna riječ gradonačelnika 2019.

22.05.2019 // Nekategorizirano

Vili Bassanese

Vili Bassanese

Pred nama je jubilarni 20. Međunarodni festival komornog teatra Zlatni Lav, festival koji već puna dva desetljeća krasi naš prekrasan Umag. Duboko vjerujem da umjetnost, naročito kazališna, doseže svoj vrhunac upravo u ozračju kreativne slobode te zahtjeva duboku posvećenost, ali i dozu hrabrosti i pronicljivosti. U tom smislu izraze najdubljeg poštovanja i čestitke upućujem autoru projekta i umjetničkom direktoru festivala, g. Damiru Zlataru Freyu.

Dvadeseta obljetnica predstavlja veliki uspjeh, no ona je ujedno odraz dugogodišnjeg rada i truda, požrtvovnosti, umjetničke vizije i ustrajnosti, a napose istinske ljubavi. Pomno odabirući tematike, festival preispituje društvene vrijednosti putem različitih kazališnih poetika proteklih iz mediteranskog i srednjeuropskog kulturnog prostora.

Kao gradonačelnik Grada Umaga iznimno mi je zadovoljstvo biti domaćinom Zlatnog Lava, festivala koji odiše multikulturalnošću i višejezičnošću te slavi ideale zajedništva i kulturnog izričaja. Stoga od srca čestitam veliki jubilej i cijelom timu želim još mnogo uspješnih festivalskih godina!

GRADONAČELNIK
Vili Bassanese

(Ne)prilagođen – 28.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

IMG_5348
ISTARSKO NARODNO KAZALUŠTE GRADSKO KAZALIŠTE PULA
(NE)PRILAGOĐEN

Autor i redatelj: Luka Mihovilović
Autor glazbe: Luka Mihovilović
Koautorica i koredateljica: Gea Gojak
Dizajn animacija: Vibor Juhas
Fotograf: Aleksandar Ramadanović

Igra:
Luka Mihovilović

(Ne)Prilagođen je kazališna predstava, nastala kao autorski projekt glumca i redatelja Luke Mihovilovića u suradnji s glumicom i redateljicom Geom Gojak. Kroz formu monodrame ispričat će se priča o različitosti, prikazujući život osobe od njegove najranije dobi pa do sazrijevanja. Na tom životnom putu publika će biti svjedok njegovom odrastanju i građenju identiteta u odnosu na društvene i moralne vrijednosti. Predstava se bavi problemom diskriminacije i predrasuda. Kao glavni motiv i pokretač neprilagođenosti istaknuta je seksualna orijentacija koja dovodi u pitanje socijalnu determiniranost lika čiji životni put pratimo kroz predstavu

Više informacija: www.ink.hr

Za dobrobit svih ljudi – 27.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

KOPER---Nova-Gorica
Koprodukcija: Kazalište Koper i SNG Nova Gorica

Francesco Randazzo:
ZA DOBROBIT SVIH LJUDI

Uputama; Nenni Delmestre
Prevoditelj: Marko Sosič
Kostimograf i glazbenik: Lina Vengoechea
Pomoćnik ravnatelja: Renata Vidić
Dizajner svjetla: Jaka Varmuz
Lektor: Martin Vrtačnik
Dizajner maski: Matej Pajntar

Glumci:
Zum, vlasnik supermarketa na čelu ljudskih trupa i graničara: Rok Matek
Zug, njegova žena: Anja Drnovšek
Ansch, Zuginov mlađi brat; Matevž Biber
Top, mehaničar: Bine Matoh
Schwei, općinski službenik: Igor Stamulak
Kopf, liječnik: Jože Hrovat
Luss, studentica, kći mehaničara Topfaxa: Tjaša Hrovat
, mladi nezakoniti bjegunac: Lin Colja (kazališni trening)

Obični ljudi u običnom pograničnom području. S druge strane granice, drugi ljudi: definirani kao opasni. I oni su također obični ljudi, baš kao i ljudi iz pograničnog naselja. Ali drugačiji: oni su vanzemaljci, a iznad svega nepoželjni. Iz tog razloga se mještani organiziraju u male, ali vrlo motivirane skupine stražara, koji djeluju kao zaštita od imigranata, a organizirani su u skupine noćnih stražara uz obalu rijeke u podnožju brijega, što zapravo predstavlja granicu. Složni su i odlučni da nikoga ne puste preko brijega. Kada jedan od vanzemaljaca ipak uspije prijeći rijeku, bude zarobljen, a o njegovoj sudbini odlučuje skupina povlaštenih mještana (vlasnik supermarketa i njegova supruga, mehaničar i njegova kći, liječnik, nacist i općinski službenik), koje autor pred nama grubo skicira tekstom koji ne pozna interpunkciju.

Nakon “traženja” odgovora na pitanje što učiniti s ilegalnim izbjeglicom, autor otkriva njihove najtamnije strasti, prave razloge njihovih osjećaja i postupaka, njihove pogrešne principe diktiranim “zdravim” i “dobrim” namjerama, a preko njih istovremeno i odražava strašnu besmislenost modernog društva, njegovu ksenofobiju; i iznad svega strah od nepoznatog i svega što je drugačije.

Drama “Za dobrobit svih ljudi” koja je danas još aktualnija nego u vrijeme njenog nastanka, talijanski redatelj, glumac i dramski pisac Francesco Randazzo (1963.) napisao je na osnovu stvarnog događaja iz 1996. godine, i dobio nagradu Candoni Arte Terme.

Više informacija: www.gledalisce-koper.si

Luđak i opatica – 26.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

HNK Varaždin
Stanislaw Ignacy Witkiewicz
Luđak i opatica
Prijevod: Dalibor Blažina

Redatelj: Jasmin Novljaković
Scenograf: Miljenko Sekulić – Sarma
Kostimografkinja: Jasminka Petek – Krapljan
Suradnica za scenski pokret: Jasminka Petek – Krapljan
Skladatelj: Davor Bobić
Inspicijent: Sanjin Rožić
Premijera: 07. studenoga 2018.

Predstava Luđak i opatica ili Nema lošeg što na još gore ne bi izišlo (1923) u prvi plan postavlja jednu od verzija od omiljenog piščeva junaka – Umjetnika, ovaj put pjesnika (pjesnika čije je pjesništvo i samo sumnjive kvalitete!), zatvorenog u ludnici i svezanog u luđačku košulju. Tako dvostruko zatočeni Walpurg objekt je borbe dviju terapijskih škola: tradicionalne psihijatrije, oličene u dr. Burdygielu, i psihoanalize, čije eksperimente provodi dr. Grün, uzaludno nastojeći razriješiti Walpurgov predmnijevani kompleks. Međutim, pjesnikovo osobno oslobođenje, njegova protestna gesta, ima „ljudski“ karakter: vodi kroz zavođenje lijepe Sestre Anne, odnosno „spontano“ ubojstvo jednog od liječnika, dr. Burdygiela. Naravno, počinjeni zločin zahtijeva društvene sankcije: no da bi izbjegao daljnje psihijatrijske torture, Walpurg se vješa. Čini se da je tragedija dopunila mjeru. Ali u tom trenutku pojavljuje se karakteristični Witkacyjev „deformacijski“ postupak: dok njegovo tijelo leži na podu ćelije, kroz njezina vrata ulazi isti luđak u društvu doktora, kojega je još nedavno ubio: obojica odvode Sestru Annu u grad, na zabavu. Dr. Grün biva uvjeren da je zapravo sâm poludio. Zatvoren je u vlastitoj bolnici, dok ga napadaju bijesni poslužitelji: „Sad smo mi luđaci“. Kao i obično, Witkacyjeva se dramska radnja zatvara grotesknim kaosom – ordinarnom tučnjavom.

Ali taj kaos gotovo vodviljskog karaktera – taj Witkacyjev Grand Guignol – nosi dublja značenja: svijet je ovdje ludnica, a umjetnik je izložen stalnoj torturi preodgoja i „izlječenja“. Metafora je poznata (sjetimo se samo Leta iznad kukavičjeg gnijezda Miloša Formana), premda su Witkacyjeva rješenja drukčija: oslobođenje ne dolazi kroz nasilje, nego kroz grotesknu relativizaciju svakog „uzvišenog“ djelovanja. Jer, u njegovim groteskama svaka se tragedija pretvara u farsu. Svijet neumitno gubi svoja temeljna značenja i postaje pozornicom sveopćeg apsurda; budućnost pak, koju pisac navještava, umjetnike – te posljednje individualiste – više doista neće trebati.

Witkacy se ubio 18. rujna 1939. godine, bježeći iz Varšave na istok, stigavši na rub onodobne Poljske – ubio se u trenutku kada su njegovu domovinu pregazile njemačke i sovjetske trupe. U trenutku u kojemu je dobio konačnu potvrdu da dolazi vrijeme u kojemu individua više neće značiti ništa.

Dalibor Blažina

Više informacija: www.hnkvz.hr

Ružičasti trokut – 25.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

Roznati_trikotnik_AlenJelen_
Potresna ljubavna priča stavljena u središte prijeratne Njemačke, kada su nacionalsocijalisti preuzeli vlast. Istaknuta je povijest homoseksualnosti u kojoj su tisuće LGBT osoba označene ružičastim trokutom i poslane u logore smrti. “Ružičasti trokut” (Bent) je bezvremenska drama o ljubavi, čovječnosti, bespomoćnosti i nade. Kao i predrasuda, netolerancije iz najtamnijeg razdoblja 20. stoljeća koji se mogu uskoro ponoviti. Predstava “Ružičasti trokut ” nas podsjeća da je prihvaćanje sebe preduvjet za borbu protiv svih oblika ugnjetavanja.

Iz osvrta: Glavni angažman predstave nije krik ili virtualna revolucija, već intenzivna i psihološki nevjerojatna glumačka interpretacija Jurija Drevenšeka, Anzeta Zevnika i Aleša Kranjca, kroz koju ulazimo u stvarnost predratne i međuratne Njemačke, u vrijeme kada je paragrafom 175 dopušteno ubijanje LGBTQ + (ili su manipulativne strategije omogućavale međusobno ubijanje ili samoubojstva). Zala Dobovšek, iz dnevnika mog iPhone uređaja.

Više informacija: skuc.si

Nestala – 24.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

MGL-Pogresana-0960Mesno gledališče Ljubljana

Nikole Beckwith
NESTALA
Stockholm, Pennsylvania, 2016
drama
Prva slovenska izvedba
Premijera: 26. listopada 2018.
Predstava traje 1 sat i 15 minuta i nema stanke.

Prevoditelj: Andrej E. Skubic
Redateljica i autorica scenske adaptacije: Nataša Barbara Gračner
Autorica pjesama i pomoćnica redatelja: Eva Kokalj
Dramaturg: Ira Ratej
Scenograf: Meta Hočevar
Kostimograf: Tina Bonča
Autor glazbe: Drago Ivanuša
Lektor: Barbara Rogelj
Dizajner svjetla: Boštjan Kos
Asistemt kostimograf: Tina Hribernik

Nastupaju
Marcy: Judita Zidar
Leia: Ana Penca
k. g. psiholog Ivo Krajnc Bagola
Glen: Milan Štefe
Ben: Sebastian Cavazza
Glasovi i vokal: Nina Ivanišin
Narator: Petra Kerchmar

Drama “Nestala” počinje onda kada priča o otmici završava; na rubu sretnog završetka, kad se Leia, koja je nestala pred 19 godina, nakon duge potrage i nadanja, vraća svojoj obitelji, dok njezin otmičar, Ben, bude priveden i čeka suđenje. Roditelji Marcy i Glen, izgubili su četverogodišnjakinju, a sada im odrasla osoba ulazi u život, kći zbog koje je njihov zajednički život, nakon otmice, utonuo u maglu zaborava. Iako se roditelji jako trude pokušavajući ponovno iz sjećanja vratizi uništeni dom, Leia radije ostaje u svojoj sobi. Nitko ne može provaliti u oklop njezine psihologije. Majka odluči pretražiti kćerkinu sobu, i užasnuta pronalazi skrivena pisma otmičara i dnevnik svoje kćeri, koji svjedoče da su Leia i Ben vezani snažnom i toplom emocionalnom vezom koja nikada nije stvarno bila prekinuta. Kada se Leia vrati iz tajnog posjeta Benu u zatvoru, ona se zbuni i ogorčena Marcy odluči okončati tu vezu – čak i ako mora pribjeći ekstremnim mjerama. Kažu da ne možemo birati obitelj u koju smo rođeni. Leia je iskreno ponosna što ju je Benova očinska ljubav izabrala. Je li to doista samo manifestacija stockholmskog sindroma, u kojemu se žrtva, da bi preživjela, veže za svog tamničara?

Stokholmski sindrom, nadahnuto izvornim naslovom drame “Nestala” (Stockholm, Pennsylvania), profesionalni je izraz koji je 1973. godine osmislio psihijatar Frank Ochberg u slučaju pljačke banke, tijekom koje su pljačkaši oteli petero ljudi. Upravo su ti taoci, koji su otvoreno suosjećali sa svojim otmičarima tijekom otmice i, uz očigledno oklijevanje, primili policijsku intervenciju.

Takvo ponašanje nije samo poynato policiji, nego i javnosti i psiholozima. Čak i danas, nakon mnogih slučajeva otmice, među kojima je bio i najzloglasniji slučaj Patty Hearst, koja se pridružila svojim otmičarima i aktivno im pomogla s pljačkom banke, ne možemo u potpunosti prihvatiti i objasniti mehanizme Stockholmskog sindroma. Danas se taj pojam koristi za objašnjenje ponašanja žrtava obiteljskog nasilja (nasilja i seksualnog zlostavljanja u obiteljima), ratnih zarobljenika, članova sekti, žrtava incesta, preživjelih iz koncentracionih logora i ponašanja svih onih koji imaju iskustvo kontroliranog i ugrožavajućeg odnosa. Stockholmski sindrom karakterizira činjenica da žrtva kultivira pozitivne osjećaje prema onome tko je kontrolira, zloupotrebljava ili joj prijeti, te negativne osjećaje prema onima koji joj pokušavaju pomoći (prijatelji, drugi članovi obitelji, terapeuti, predstavnici vlasti itd.). Žrtva razumije i podržava onoga koji je zlostavlja, ali i sama u tome pomaže. Normalno, žrtva gubi sposobnost da se oslobodi i pobjegne iz takvog odnosa, bilo zato što se boji da će joj život biti ugrožen, bilo zato što vjeruje da bi mogli biti ugroženi životi drugih osoba. Sindrom se pokreće kada žrtva dobije sitne znakove ljubaznosti tamničara i istovremeno shvaća da njezin opstanak ovisi o tamničarevoj volji, u čemu pomaže i izolacija žrtve, osjećaj zatočeništva i njene potpune kontrole.

Više informacija: www.mgl.si