Arhiva za Predstave 2019

(Ne)prilagođen – 28.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

IMG_5348
ISTARSKO NARODNO KAZALUŠTE GRADSKO KAZALIŠTE PULA
(NE)PRILAGOĐEN

Autor i redatelj: Luka Mihovilović
Autor glazbe: Luka Mihovilović
Koautorica i koredateljica: Gea Gojak
Dizajn animacija: Vibor Juhas
Fotograf: Aleksandar Ramadanović

Igra:
Luka Mihovilović

(Ne)Prilagođen je kazališna predstava, nastala kao autorski projekt glumca i redatelja Luke Mihovilovića u suradnji s glumicom i redateljicom Geom Gojak. Kroz formu monodrame ispričat će se priča o različitosti, prikazujući život osobe od njegove najranije dobi pa do sazrijevanja. Na tom životnom putu publika će biti svjedok njegovom odrastanju i građenju identiteta u odnosu na društvene i moralne vrijednosti. Predstava se bavi problemom diskriminacije i predrasuda. Kao glavni motiv i pokretač neprilagođenosti istaknuta je seksualna orijentacija koja dovodi u pitanje socijalnu determiniranost lika čiji životni put pratimo kroz predstavu

Više informacija: www.ink.hr

Za dobrobit svih ljudi – 27.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

KOPER---Nova-Gorica
Koprodukcija: Kazalište Koper i SNG Nova Gorica

Francesco Randazzo:
ZA DOBROBIT SVIH LJUDI

Uputama; Nenni Delmestre
Prevoditelj: Marko Sosič
Kostimograf i glazbenik: Lina Vengoechea
Pomoćnik ravnatelja: Renata Vidić
Dizajner svjetla: Jaka Varmuz
Lektor: Martin Vrtačnik
Dizajner maski: Matej Pajntar

Glumci:
Zum, vlasnik supermarketa na čelu ljudskih trupa i graničara: Rok Matek
Zug, njegova žena: Anja Drnovšek
Ansch, Zuginov mlađi brat; Matevž Biber
Top, mehaničar: Bine Matoh
Schwei, općinski službenik: Igor Stamulak
Kopf, liječnik: Jože Hrovat
Luss, studentica, kći mehaničara Topfaxa: Tjaša Hrovat
, mladi nezakoniti bjegunac: Lin Colja (kazališni trening)

Obični ljudi u običnom pograničnom području. S druge strane granice, drugi ljudi: definirani kao opasni. I oni su također obični ljudi, baš kao i ljudi iz pograničnog naselja. Ali drugačiji: oni su vanzemaljci, a iznad svega nepoželjni. Iz tog razloga se mještani organiziraju u male, ali vrlo motivirane skupine stražara, koji djeluju kao zaštita od imigranata, a organizirani su u skupine noćnih stražara uz obalu rijeke u podnožju brijega, što zapravo predstavlja granicu. Složni su i odlučni da nikoga ne puste preko brijega. Kada jedan od vanzemaljaca ipak uspije prijeći rijeku, bude zarobljen, a o njegovoj sudbini odlučuje skupina povlaštenih mještana (vlasnik supermarketa i njegova supruga, mehaničar i njegova kći, liječnik, nacist i općinski službenik), koje autor pred nama grubo skicira tekstom koji ne pozna interpunkciju.

Nakon “traženja” odgovora na pitanje što učiniti s ilegalnim izbjeglicom, autor otkriva njihove najtamnije strasti, prave razloge njihovih osjećaja i postupaka, njihove pogrešne principe diktiranim “zdravim” i “dobrim” namjerama, a preko njih istovremeno i odražava strašnu besmislenost modernog društva, njegovu ksenofobiju; i iznad svega strah od nepoznatog i svega što je drugačije.

Drama “Za dobrobit svih ljudi” koja je danas još aktualnija nego u vrijeme njenog nastanka, talijanski redatelj, glumac i dramski pisac Francesco Randazzo (1963.) napisao je na osnovu stvarnog događaja iz 1996. godine, i dobio nagradu Candoni Arte Terme.

Više informacija: www.gledalisce-koper.si

Luđak i opatica – 26.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

HNK Varaždin
Stanislaw Ignacy Witkiewicz
Luđak i opatica
Prijevod: Dalibor Blažina

Redatelj: Jasmin Novljaković
Scenograf: Miljenko Sekulić – Sarma
Kostimografkinja: Jasminka Petek – Krapljan
Suradnica za scenski pokret: Jasminka Petek – Krapljan
Skladatelj: Davor Bobić
Inspicijent: Sanjin Rožić
Premijera: 07. studenoga 2018.

Predstava Luđak i opatica ili Nema lošeg što na još gore ne bi izišlo (1923) u prvi plan postavlja jednu od verzija od omiljenog piščeva junaka – Umjetnika, ovaj put pjesnika (pjesnika čije je pjesništvo i samo sumnjive kvalitete!), zatvorenog u ludnici i svezanog u luđačku košulju. Tako dvostruko zatočeni Walpurg objekt je borbe dviju terapijskih škola: tradicionalne psihijatrije, oličene u dr. Burdygielu, i psihoanalize, čije eksperimente provodi dr. Grün, uzaludno nastojeći razriješiti Walpurgov predmnijevani kompleks. Međutim, pjesnikovo osobno oslobođenje, njegova protestna gesta, ima „ljudski“ karakter: vodi kroz zavođenje lijepe Sestre Anne, odnosno „spontano“ ubojstvo jednog od liječnika, dr. Burdygiela. Naravno, počinjeni zločin zahtijeva društvene sankcije: no da bi izbjegao daljnje psihijatrijske torture, Walpurg se vješa. Čini se da je tragedija dopunila mjeru. Ali u tom trenutku pojavljuje se karakteristični Witkacyjev „deformacijski“ postupak: dok njegovo tijelo leži na podu ćelije, kroz njezina vrata ulazi isti luđak u društvu doktora, kojega je još nedavno ubio: obojica odvode Sestru Annu u grad, na zabavu. Dr. Grün biva uvjeren da je zapravo sâm poludio. Zatvoren je u vlastitoj bolnici, dok ga napadaju bijesni poslužitelji: „Sad smo mi luđaci“. Kao i obično, Witkacyjeva se dramska radnja zatvara grotesknim kaosom – ordinarnom tučnjavom.

Ali taj kaos gotovo vodviljskog karaktera – taj Witkacyjev Grand Guignol – nosi dublja značenja: svijet je ovdje ludnica, a umjetnik je izložen stalnoj torturi preodgoja i „izlječenja“. Metafora je poznata (sjetimo se samo Leta iznad kukavičjeg gnijezda Miloša Formana), premda su Witkacyjeva rješenja drukčija: oslobođenje ne dolazi kroz nasilje, nego kroz grotesknu relativizaciju svakog „uzvišenog“ djelovanja. Jer, u njegovim groteskama svaka se tragedija pretvara u farsu. Svijet neumitno gubi svoja temeljna značenja i postaje pozornicom sveopćeg apsurda; budućnost pak, koju pisac navještava, umjetnike – te posljednje individualiste – više doista neće trebati.

Witkacy se ubio 18. rujna 1939. godine, bježeći iz Varšave na istok, stigavši na rub onodobne Poljske – ubio se u trenutku kada su njegovu domovinu pregazile njemačke i sovjetske trupe. U trenutku u kojemu je dobio konačnu potvrdu da dolazi vrijeme u kojemu individua više neće značiti ništa.

Dalibor Blažina

Više informacija: www.hnkvz.hr

Ružičasti trokut – 25.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

Roznati_trikotnik_AlenJelen_
Potresna ljubavna priča stavljena u središte prijeratne Njemačke, kada su nacionalsocijalisti preuzeli vlast. Istaknuta je povijest homoseksualnosti u kojoj su tisuće LGBT osoba označene ružičastim trokutom i poslane u logore smrti. “Ružičasti trokut” (Bent) je bezvremenska drama o ljubavi, čovječnosti, bespomoćnosti i nade. Kao i predrasuda, netolerancije iz najtamnijeg razdoblja 20. stoljeća koji se mogu uskoro ponoviti. Predstava “Ružičasti trokut ” nas podsjeća da je prihvaćanje sebe preduvjet za borbu protiv svih oblika ugnjetavanja.

Iz osvrta: Glavni angažman predstave nije krik ili virtualna revolucija, već intenzivna i psihološki nevjerojatna glumačka interpretacija Jurija Drevenšeka, Anzeta Zevnika i Aleša Kranjca, kroz koju ulazimo u stvarnost predratne i međuratne Njemačke, u vrijeme kada je paragrafom 175 dopušteno ubijanje LGBTQ + (ili su manipulativne strategije omogućavale međusobno ubijanje ili samoubojstva). Zala Dobovšek, iz dnevnika mog iPhone uređaja.

Više informacija: skuc.si

Nestala – 24.06.2019.

22.05.2019 // Predstave 2019

MGL-Pogresana-0960Mesno gledališče Ljubljana

Nikole Beckwith
NESTALA
Stockholm, Pennsylvania, 2016
drama
Prva slovenska izvedba
Premijera: 26. listopada 2018.
Predstava traje 1 sat i 15 minuta i nema stanke.

Prevoditelj: Andrej E. Skubic
Redateljica i autorica scenske adaptacije: Nataša Barbara Gračner
Autorica pjesama i pomoćnica redatelja: Eva Kokalj
Dramaturg: Ira Ratej
Scenograf: Meta Hočevar
Kostimograf: Tina Bonča
Autor glazbe: Drago Ivanuša
Lektor: Barbara Rogelj
Dizajner svjetla: Boštjan Kos
Asistemt kostimograf: Tina Hribernik

Nastupaju
Marcy: Judita Zidar
Leia: Ana Penca
k. g. psiholog Ivo Krajnc Bagola
Glen: Milan Štefe
Ben: Sebastian Cavazza
Glasovi i vokal: Nina Ivanišin
Narator: Petra Kerchmar

Drama “Nestala” počinje onda kada priča o otmici završava; na rubu sretnog završetka, kad se Leia, koja je nestala pred 19 godina, nakon duge potrage i nadanja, vraća svojoj obitelji, dok njezin otmičar, Ben, bude priveden i čeka suđenje. Roditelji Marcy i Glen, izgubili su četverogodišnjakinju, a sada im odrasla osoba ulazi u život, kći zbog koje je njihov zajednički život, nakon otmice, utonuo u maglu zaborava. Iako se roditelji jako trude pokušavajući ponovno iz sjećanja vratizi uništeni dom, Leia radije ostaje u svojoj sobi. Nitko ne može provaliti u oklop njezine psihologije. Majka odluči pretražiti kćerkinu sobu, i užasnuta pronalazi skrivena pisma otmičara i dnevnik svoje kćeri, koji svjedoče da su Leia i Ben vezani snažnom i toplom emocionalnom vezom koja nikada nije stvarno bila prekinuta. Kada se Leia vrati iz tajnog posjeta Benu u zatvoru, ona se zbuni i ogorčena Marcy odluči okončati tu vezu – čak i ako mora pribjeći ekstremnim mjerama. Kažu da ne možemo birati obitelj u koju smo rođeni. Leia je iskreno ponosna što ju je Benova očinska ljubav izabrala. Je li to doista samo manifestacija stockholmskog sindroma, u kojemu se žrtva, da bi preživjela, veže za svog tamničara?

Stokholmski sindrom, nadahnuto izvornim naslovom drame “Nestala” (Stockholm, Pennsylvania), profesionalni je izraz koji je 1973. godine osmislio psihijatar Frank Ochberg u slučaju pljačke banke, tijekom koje su pljačkaši oteli petero ljudi. Upravo su ti taoci, koji su otvoreno suosjećali sa svojim otmičarima tijekom otmice i, uz očigledno oklijevanje, primili policijsku intervenciju.

Takvo ponašanje nije samo poynato policiji, nego i javnosti i psiholozima. Čak i danas, nakon mnogih slučajeva otmice, među kojima je bio i najzloglasniji slučaj Patty Hearst, koja se pridružila svojim otmičarima i aktivno im pomogla s pljačkom banke, ne možemo u potpunosti prihvatiti i objasniti mehanizme Stockholmskog sindroma. Danas se taj pojam koristi za objašnjenje ponašanja žrtava obiteljskog nasilja (nasilja i seksualnog zlostavljanja u obiteljima), ratnih zarobljenika, članova sekti, žrtava incesta, preživjelih iz koncentracionih logora i ponašanja svih onih koji imaju iskustvo kontroliranog i ugrožavajućeg odnosa. Stockholmski sindrom karakterizira činjenica da žrtva kultivira pozitivne osjećaje prema onome tko je kontrolira, zloupotrebljava ili joj prijeti, te negativne osjećaje prema onima koji joj pokušavaju pomoći (prijatelji, drugi članovi obitelji, terapeuti, predstavnici vlasti itd.). Žrtva razumije i podržava onoga koji je zlostavlja, ali i sama u tome pomaže. Normalno, žrtva gubi sposobnost da se oslobodi i pobjegne iz takvog odnosa, bilo zato što se boji da će joj život biti ugrožen, bilo zato što vjeruje da bi mogli biti ugroženi životi drugih osoba. Sindrom se pokreće kada žrtva dobije sitne znakove ljubaznosti tamničara i istovremeno shvaća da njezin opstanak ovisi o tamničarevoj volji, u čemu pomaže i izolacija žrtve, osjećaj zatočeništva i njene potpune kontrole.

Više informacija: www.mgl.si