Arhiva za June, 2015

Glasačka tabela 2015.

29.06.2015 // news

Preuzmi glasačku tabelu u pdf formatu 190 KB

16. međunarodni festival komornog teatra

˝Zlatni lav˝ Umag 2015.

Predstave u konkurenciji za GRAND- PRIX festivala (scena gradskog kazališta): GLASAČKA TABELA:

DAN

SATI

TEATAR

PREDSTAVA

GLASOVI PUBLIKE

Petak
26.06.
21:00
Umag
ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
GRADSKO KAZALIŠTE PULA
PULA, HR
4,58
Subota
27.06.
21:00
Umag
HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
RIJEKA, HR
4,51
Nedjelja
28.06.
21:00
Umag
EUROKAZ
ZAGREB, HR
3,91
Ponedjeljak
29.06.
21:00
Umag
KAZALIŠTE SLIJEPIH I SLABOVIDNIH
NOVI ŽIVOT
ZAGREB, HR
4,44
Utorak
30.06.
21:00
Umag
SLOVENSKO NARODNO GLEDALIŠČE
NOVA GORICA
NOVA GORICA, SLO
 4,50
Srijeda
01.07.
21:00
Umag
MINI TEATER
LJUBLJANA, SLO
4,38
Četvrtak
02.07.
21:00
Umag
SKD TABOR – ASC TABOT
TRIESTE, IT
4,50
21:00
Buje
HNK U VARAŽDINU
VARAŽDIN, HR
 4,45
Petak
03.07.
21:00
Umag
HNK U VARAŽDINU
VARAŽDIN, HR
4,40

Pismo potpore 2015.

25.06.2015 // Nekategorizirano

Vili-BassaneseMeđunarodni festival komornog teatra Zlatni lav-Leone d’oro simbol je područja na kojem se razvija Umag, gradić na sjeverozapadnoj obali Istre, stoljećima naseljen ljudima različitih kultura, jezika i religija. Umag je grad koji se oduvijek mogao ponositi vrijednostima kako poštovanja i mirnog suživota, tako i bezuvjetne komunikacije, prihvaćanja i solidarnosti. Upravo je te vrijednosti, koje su duboko utkane i u pismu našeg Fulvia Tomizze, prihvatio Festival Zlatni Lav, gdje kazalište postaje mjesto beskonačnih mogućnosti. U našem svakodnevnom životu, gdje svatko ima dobro definiranu masku i ulogu, zaboravljamo na vlastitu autentičnost, a to s vremenom vodi ka ravnodušnosti. Zahvaljujući brizi kojom su odabrane predstave, kazališta i glumci, Zlatni lav nastavlja komunicirati i buditi osjećaje koji se intenziviraju putem pljeska oduševljene publike kada se zatvori zator, i to već šesnaest godina za redom.

GRADONAČELNIK
Vili Bassanese

Vesna Đikanović

25.06.2015 // news

vesna-djikanovicFestival “Zlatni lav” nastavljajući svoj kontinuirani put umjetničkog i međuljudskog dijaloga, i ovogodišnjim izdanjem okrenut je pronalaženju pulsirajućih izvora i živih tokova stvarnosti s kojom uspostavlja umjetnički dijalog. Festivalski moto ove godine je: “Došlo je vrijeme razotkrivanja!’ “Zlatni lav” usmjeriti će svoj pogled tamo gdje nam iskustvo stvarnosti otvoreno ili prikriveno sugerira da sakrijemo, pogled skrenemo u stranu. Tamo, gdje je “zabranjeno gledati”. Pokušati će razotkriti što je to iza zidova koje uporno i svakodnevno podižemo, a koji nas više ni pred čime ne brane, i koji žderu ogromne količine naše životne energije

Stoga ovogodišnju selekciju predstavlja ona kazališna produkcija koja odbija natucati o stvarnosti pod različitim kazališnim maskama konvencionalnosti, poslušnosti, pretjerane kooperativnosti. Naprotiv, donosi na scenu elemente autorskog neposluha, komunicira sa scene odvažnost i različite dimenzije mukotrpne slobode koju je izabrala. Predstava “Pomutnje’ Branka Brezovca, postavlja pitanje kako prepoznati žudnju u njenoj istini i kako se s tom istinom nositi. Nastala je prema značajnom romanu austrijskog književnika Roberta Musila, za kojim je svojedobno posegnuo i filmski režiser Volker Schlöndorff. To propitivanje ljubavne želje i njezine prave prirode smješteno je na rubove Monarhije čijeg smo sustava nekoć bili dio, u kontekst prelaženja u norme svijeta odraslih građana, izgradnje hijerarhije-vojne i muške, suočava nas s neprijaznošću norme do istine, s klišejiziranim uzorkom potiskivanja iskustva koji sa sigurnošću može obećati razornu budućnost života u laži, osjećaju krivnje i maltretiranju sebe. Razotkriva nam i vrlo bitnu činjenicu kako zapravo ne znamo što s grubošću, surovošću, agresivnošću. Na tom tragu, iz konteksta vremena nastanka njezina predloška i iskustva stoljeća u kojima živimo, predstava anticipira i pojavu fašizma.

Autorski projekt režisera Giorgia Amadea ‘Savina”, na talijanskom jeziku, u suradnji sa Slovenskim stalnim gledališčem u Trstu, istinita je životna priča slovenke Savine Rupel u vihoru rata internirane u njemčki konc logor Ravensbrück, gdje rađa sina Danijela koji u logoru umire. Kazališna priča sastavljena je iz različitih intervjua sa Savinom koja je shvaćala građansku i moralnu dužnost svjedočenja, koja je svoje preživljenje ratnih grozota osjećala kao dužnost razotkrivanja dolazećim generacijama. Nama koji danas živimo sa sukobima i zločinima koji neprestano potpaljuju gradove brže nego nas mediji o tome uspiju izvijestiti, i koji još brže nepovratno nestaju iz tih medijskih izvještaja.

“Kurva”, monodrama glumice Olivere Baljak i redatelja Zijaha Sokolovića pronalazi i kazališno formira lik žene u rezonantnim kolumnama Vedrane Rudan, u jednu bajkovito matematičku predstavu. Žena koju ovdje pronalazimo s autorima otkriva nam tonu olova ne samo u mitskom odnosu žene i muškarca u koji stalno pokušavamo proniknuti, već svakojakog olova koji nosi žena danas i ovdje, do olovnog straha da joj se ne dogodi nešto novo, drukčije i – lakše. U ime svih tih žena koje ne mogu ili ne znaju vidjeti svoju realnost, u ovoj se predstavi razotkriva bez straha lice žene koje hoda kroz smeće svakodnevice, kroz vjeru, politiku i ostale nusprodukte realiteta, zastarjele asocijacije na svoj život i najnovije know-how informacije svih vrsta, kroz bogatsvo vremena koje je nakupila u svom životu. Drukčije preokupacije ženskog identiteta i modela odnosa koji tu proizađu prezentira “#pornographia”, autorski projekt Alena Prošića nastao u kontekstu estetske prakse njegovog hybridTheatra iz Ljubljane, povezivanjem filmskog i kazališnog medija. Ova predstava koju autor formulira kao radikalni kazališni performans, razotkrit će nam priču koja će nekome biti odbojna, čak ružna ili vulgarna. Odnosno, razotkriti će nam naš kapacitet da se bez zadrške suočimo s likovima. Ovaj kazališni događaj postavlja pred nas izazov u kojem će biti potrebno otresti se svakojakih predrasuda koje nas u realitetu neumoljivo i zajedljivo prate, često kao nevidljive utvrde našem vlastitom identitetu. Publici otvara vrata intime Emme i Adele, postupno otkriva pitanje ljubavi, manifestacija želje i potpune slobode, razgolićujući ih radikalno do eksplicitne seksualne scene. Rijetka je to prigoda na našim kazališnim scenama, kojom “#pornographia” svjesno ne ostavlja ravnodušnim ničije – osjećaje.

Konvencionalni bračni i građanski život zavidnih, gotovo stereotipno poželjnih biografija dvaju bračnih parova slika je koju rastvara kasni noćni sat i situacije crne komedije, satire, slapsticka Edvarda Albeeja te vrlo suptilna i lucidna redateljska interpretacija sustava vrijednosti u kojem živimo i konvencija kojih se grčevito prihvaćamo. Freyova “Virginia Woolf” bespoštedno izvlači na svjetlo naličje uspjeha kojeg jamče društvena pravila, raskrivajući što je pravi život iza maski, socijalnih i privatnih. Dragocjeno sugerirajući da živimo u svijetu koji ne zna što s emocijom, što nas čini još krhkijima,jer granica između uspjeha i neuspjeha vrlo je fluidna i nepouzdana, jasno nam razotkriva Frey.

Iz okrilja socijalnih aktivnosti uspješnih na ljestvici i konvencionalnosti druženja, koji iznenada to prestanu biti, predstava Zajecovih ‘Svinja” u produkciji HNK Varaždin i režiji Damira Zlatara Freya, prebacuje nas na izoliranu svinjsku farmu i brisani teritorij groteske. Usred toga blata posjeo je redatelj likove ove predstave na bidermajer sofu, dvije sestre poput dviju finih porculanskih figurica netom izvađenih iz neke fine kutije. No taj porculanski, gotovo suvenirski prizor koji kao da se smiješi s nekog regala, razotkriti će groteska do krajnjih granica. Građanski dvosjed koji je poslužio reprezentaciji mnogih građanskih salona i sukoba postati će tako mjesto detekcije tko je tu tko u odnosu čovjek svinja, živih koji su mrtvi i mrtvih koji su živi, gdje je sve ljudsko i socijalno bivše, mjesto na kojem prebiva gotovo jedan antisvijet. Time nam groteskni prosede ove predstave ukazuje na postojanje međustanja, kategorija i odnosa deformiranih do mjere da se opiru klasifikaciji, nipošto ne pristajući na kategoričnu odvojenost ili nedodirljivost uzvišenog i niskog, odvratnog i familijarnog. Atakirajući na licemjerja raznih socijalnih nesklada jednako kao i uigranog individualnog narcizma realiteta koji nas okružuje. Iako scenski vrlo bogate, žustre i atraktivne, Freyove “Svinje” svojim će gledateljima prenijeti i važnost potrebe za gradnjom civilizacije koja nadilazi carsvo nasilja i spektakla.

Predstavu “Postani obcestna svetilka” SNG-a Nova Gorica teško bi bilo žanrovski definirati, mogla bi se označiti kao glazbeno vizualna inscenacija poezije Srečka Kosovela. Iako je nastajala pred stotinu godina, poziv Kosovelovih stihova na obnovu čovjeka i društva razotkriva se kao vrlo aktualan danas kada živimo u vremenu gašenja postojećih modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna. Iz napuštenog kabaretskog prostora u kojem se poput nekih bjegunaca, svevremenskih otpadnika zatekne šestero izvrsno usklađenih izvođača, preplitanjem koreografskog, govornog i glazbenog kabaretsko scenskog izraza, upućuju taj poziv nama i svima onima koji negdje sjede – po kazalištima, kavanama i barovima ili zabavištima.

Predstava “Jučer sam se sjetio plave”, Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život’, u režiji Petre Radin razotkriva kako doživljavamo drukčijost kada ona ima oblik invaliditeta. Koliko nas sredina razumije kad se razlikujemo od drugih. Festival “Zlatni lav” koji njeguje kao svoj zaštitni znak vrsnost glumačke ekspresije, s velikim veseljem pozvao je ansambl kazališta “Novi život” da mu se svojim glumačkim izrazom pridruži.

Konačno, ovogodišnjim festivalskim motivom – vrijeme je za razotkivanje, “Zlatni lav” nastojati će različitim i inovativnim kazališnim potetikama ukazati na važnost mijenjanja vizure pogleda, pomicanja perspektive uvježbane svakodnevice i njezinih modela, pokušavajući u živom dijalogu s publikom stvarati vlastite svjetove koji proizlaze iz dublje istine, najčešće prikrivane imitacijama različitih svjetova. Realnih i kazališnih.

Vesna Đikanović

Ministar kulture RH prof. Berislav Šipuš

10.06.2015 // Nekategorizirano

prof. Berislav Šipuš

prof. Berislav Šipuš

Jedna od najvažnijih kazališnih manifestacija u novijoj hrvatskoj povijesti, od velike važnosti za Istarsku županiju i Grad Umag – Međunarodni festival komornoga teatra „Zlatni lav“ –iznikao je iz tradicije koju započinje Antonio Coslovich, osnivač prvog umaškog kazališta u devetnaestome stoljeću. Od svoga osnutka 2000. godine do danas Festival je zamišljen kao mjesto susreta vrsnih umjetničkih ostvarenja recentnoga hrvatskog i inozemnog kazališnog izričaja na kojem se pomno njeguje multikulturalnost i višejezičnost čvrsto utkane u životnu stvarnost stanovnika Istre i Umaga.

„Zlatni lav“ se bez ustezanja može pohvaliti kvalitetom koja se godinama gradila pomno osmišljenim konceptom te strogim selekcijskim vrednovanjem pri izboru predstava, čime se upisao u širi umjetnički prostor hrvatske kazališne stvarnosti, čineći tako njezin značajan dio. Velikim udjelom u nacionalnoj, regionalnoj, a zatim i međunarodnoj kazališnoj sceni kontinuirano otvara put umjetničkom i međuljudskom dijalogu, sustavno preispitujući i eksperimentirajući s kazališnim poetikama što prate komorni festivalski karakter te uvijek inovativnim glumačkim pristupom.

Festival međunarodnoga predznaka mjesto je susreta hrvatskih i inozemnih kazališnih umjetnika i zaljubljenika u kazalište koji tijekom jednoga tjedna mogu pratiti ponajbolje profesionalne komorne izvedbe, a umjetnici s publikom i svojim kolegama mogu podijeliti ustrajno propitkivanje, eksperimentiranje i traganje za ponajboljim umjetničkim izričajem – posvećenost umjetnosti bez koje se teško može očekivati sustavan umjetnički razvoj. Svakim svojim izdanjem Međunarodni festival komornoga teatra „Zlatni lav“ otvara put umjetničkom dijalogu, stvarajući tako plodno tlo i za nove kazališne susrete.

Zbog iznimne kvalitete Festival svake godine privlači sve više publike, što potvrđuje njegovu vrsnost i status nezaobilaznoga mjesta u hrvatskoj kulturi. Stoga i ovogodišnjem Međunarodnom festivalu komornog teatra „Zlatni lav“ želim puno umjetničkoga nadahnuća, inspirativnih susreta te što uspješnijega predstavljanja svojih izuzetnih kazališnih ostvarenja koja otvaraju perspektive novim generacijama publike.

Savina – 02.07.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

savina8Zgodba matere deportiranke v koncentracijskem taborišču

1919 na Proseku, in  je med drugo svetovno vojno delala kot cvetličarka na Svetem Jakobu v Trstu. Leta 1944 so jo nacisti internirali Pred nekaj leti je umrla Savina Rupel, ki se je rodila leta v koncentracijskem taborišču Ravensbrück v Nemčiji. To ni le zgodba o njenem izgnanstvu a tudi njenega sina Danila, ki se je v taborišču rodil in tudi umrl.

Obstajajo številna pričevanja o realnosti taborišč, ampak se gledališka pripoved, ki je bila sestavljena iz različnih intervijujev s Savino, dotakne ene svojih skrajnih točk. Deportiranci se v večini primerov s smrtjo soočajo ravnodušno, tako da jo celo rotijo. A smrt sina, rojenega med grozotami taborišča, postane neznosna bolečina za vse tiste, ki so bili žrtev nasilja in poniževanja.

Savina je  imela  dovolj moči , da je lahko  obudila  svojo  težko preteklost  in  pri tem jo je spodbujal spomin na sina Danila, ki je v taborišču  preživel le dva tedna, obenem  je občutila moralno in civilno dolžnost, da nam zapusti pričevanje o svoji tragični usodi. Sedaj, ko Savine ni več med nami, imamo pa mi dolžnost, da  njeno pričevanje prenašamo na mlade  rodove , da ohranimo spomin na  tiste grozote.

Svinje – 03.07.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

svinje 1Dvije sestre na izoliranoj svinjogojskoj farmi žive idiličnim, seoskim životom. Starija je sestra potpuno posvećena svinjama i brizi za invalidnog oca kojeg za kaznu drži u šupi, dok mlađa provodi dane u traženju životne profesije koja bi joj pomogla u odlasku s farme u bolji život. Problemi za sestre nastaju u trenutku u kojem svinje počnu krepavati, u kojem invalidni otac poželi doći na vlastitu rođendansku proslavu, i u kojem, na kraju, leševi počnu izlaziti iz priručnog groblja napravljenog u ružičnjaku. Sestre se, pritisnute silnim brigama, počinju pitati isplati li se život prepun zločina i neobuzdanog nasilja.

Drama „Svinje“ (2001.) Tomislava Zajeca do sad je uz praizvedbu u Vinkovcima (2003.) doživjela još dva uprizorenja, u Zagrebu (2011.) i Ljubljani (2012).

Tomislav Zajec

Drama Svinje Tomislava Zajeca u režiji Damira Zlatara Freya. Uz režiju, Damir Zlatar Frey potpisuje i koreografiju, izbor glazbe, scenografiju i kostimografiju, dramaturginja je Vesna Đikanović, suradnica-kostimografkinja je Ivana Bakal, asistentica kostimografa je Žarka Krpan, a asistent scenografa i realizator scene Slaven Edvin Bot. U predstavi nastupaju Goran Guksić (Mala Ibru) i Matija Kezele (Ibru). Predstava je premijerno izvedena 28. veljače 2015.

Pornographia – 01.07.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

Pornographia - Foto Suncan StoneAlen Prošić #pornographia

Režija: Alen Prošić

Dramaturgija: Nina Šorak

Oblikovanje luči in scene: Igor Remeta

Igrata: Lara Vouk, Maša Grošelj

Koprodukcija: hybridTheatre in Mini teater  Ljubljana

Premiera:27. marec 2015, Mini teater, Križevniška 1

O predstavi

pornografíja -e ž (ȋ) prikazovanje, obravnavanje spolnosti samo zaradi erotičnega draženja, ugajanja

#pornographia, v režiji Alena Prošića, je avtorski projekt hybridTheatra, inspiriran z zlato palmo nagrajenim filmom Blue is the warmest color ter istoimenskim stripom francoske umetnice Julie Maroh, po katerem je film nastal. Predstava, v slogu “gledališke Dogme”, idejo hibridnega gledališča reducira skoraj izključno na dialog. Ljubezensko zgodbo Emme in Adele, katerih vlogo sta prevzeli Lara Vouk in Maša Grošelj, pa na novo interpretira. Postavlja jo pred izziv v katerem se je potrebno otresti vsakršnih predsodkov in se brez zadržkov soočiti z likoma. Čeprav si zavedno sposoja osnovne značilnosti izvirnika, se od filma, z mešanjem stvarnosti in iluzije, vsebinsko oddaljuje. S tem zgodbi doda večplastnost, pomen njune ljubezni pa prestavlja na višjo raven.

Njuno srečanje ni naključje. Je motiv. Medtem, ko nam Adele daje občutek šibke in vase ujete posameznice, se nam Emma predstavi v luči popolne svobode. Kot želja, ki se je manifestirala v osebi. Med njima se vzpostavi navidezna distanca, ki se vseskozi zmanjšuje, v neki točki pa popolnoma izgine. Razmerje moči se izenači in odprejo se nam vrata njune intime. Če #pornographia draži, potem gre za draženje čustev. Skozi pogovor jih postopoma razkrivata, vprašanje ljubezni pa ju dokončno razgali. Emma postane žrtev lastnih prepričanj, njena moč počasi skopni in vlogi se zamenjata. Besede niso več potrebne, ostane samo tišina.

O režiserju

Nekateri ga poznajo kot filozofa, večina pa je Alena Prošića spoznala skozi predstavo Antikrist, ki je nastala v Prošićevi režiji in po njegovem scenariju. Ljudje, kot je Alen, postavljajo vzor, motivacijo in inspiracijo in slednjega bo poln tudi njegov avtorski projekt hybridTheatra #pornographia.

»Vedno me vzburjajo zgodbe, ki se nekaterim zdijo preveč vulgarne, odbijajoče – celo grde. Lorelai, Antikrist in zdaj #pornographia. Verjetno sem predstavnik tiste druge, manj patetične polovice “izgubljene generacije”.« Alen Prošić

Postani obcestna svetilka – 30.06.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

Srecko Kosovel-foto atelje Pavsic Zavadlav- (2)

Režiser: Andrej Jus

Izbor besedil in dramaturg: Nejc Valenti

Skladatelj: Branko Rožman

Lektor: Srečko Fišer

Scenograf: Danijel Modrej

Kostumografinja: Belinda Radulović

Koreografinja: Bojana Mišić

Oblikovalec svetlobe: Samo Oblokar

Oblikovalec zvoka: Matej Čelik

Igrajo

Ana Facchini, Kristijan Guček, Miha Nemec, Žiga Saksida k. g., Marjuta Slamič, Vladimir Hmeljak

premiera

Ob bližajoči se 110-letnici rojstva Srečka Kosovela so režiser Andrej Jus, dramaturg Nejc Valenti, avtor glasbe Branko Rozman in izvrstno uglašen igralsko-glasbeni ansambel na mali oder postavili gledališki koncert Kosovelove poezije, naslovljen po njegovi pesmi Postani obcestna svetilka. Ta s svojim sporočilom Kaj bi bil človek če je težko/ biti človek?

Koncert poezije Srečka Kosovela (1904–1926) postavlja v ospredje njegovo misel, ki se domala neverjetno prilega današnjemu trenutku, ko izrazi potrebo po spremembi obstoječega družbenega reda.

Predstava bo prvenstveno nagovorila mlade, nosilce prihodnosti, uprizoritveno pa se bo naslonila na konstruktivizem, čigar estetiko je Kosovel povezal z etiko. Njegov klic po prenovi človeka, po človeku kot »poosebljenem etosu«, bo odrsko preveden v gledališko razvejan preplet uglasbenega in vizualiziranega izbora družbeno angažiranih besedil, dopolnjen pa z vnosom (esejističnih) proznih odlomkov, ki bo k revolucionarnemu tonu gledališkega krika po človečanstvu prispeval še obliko bolj umirjenega angažmaja.

Projekt, ki je zaznamoval tudi 110. obletnico Kosovelovega rojstva, je pripravil režiser Andrej Jus v avtorskem sodelovanju z Nejcem Valentijem in Brankom Rožmanom.

Jučer sam se sjetio plave – 29.06.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

5T9C6010inspicijent: Nina Biondić

izvode:
Dajana Biondić, sa psom Zdenkom
Suzana Bliznac
Milenko Zeko
Vojin Perić
Loris Pilav

Tehnička podrška – Antonela Šarić, Nenad Lalović,Branko Ostojić, Nikola Višić

Predstava Jučer sam se sjetio plave realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu, a financirana je sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Što je sljepoća? Fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući poseban „kolorit“, ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće „gledana“, najgora je onima kojima se dogodila, no ona druga, ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim „gledištima“, razboljeva sve oko sebe i uvodi nas u mrak kroz koji ni sunce nema nikakvih šansi.

Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako bi ste sat i nešto očijukali sa općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, sa jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas „uštine za obraščić“ i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi dodir, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“, nas kojima je žao svih koji nas sažaljevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne-gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.

Pomutnje – 28.06.2015. u 21:00

08.06.2015 // Predstave 2015

_MG_5459Eurokaz – Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu – Domino
POMUTNJE
Prema romanu Pomutnje gojenca Törlessa Roberta Musila
… dezorijentirajuće, novo, nelagodno i uzbudljivo… (Out Magazine, NY) … košmarno i enegrično… (Večernji list) … ekstatički i ekstremno… (Novi list) … ekstravagantno… (Jutarnji list)
Scenski projekt Pomutnje, u koprodukciji Eurokaza, Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i umjetničke udruge Domino, nastaje na temeljima romana Pomutnje gojenca Törlessa austrijskog prozaika Roberta Musila (1880-1942). Inicijator projekta Pomutnje eminentni je hrvatski redatelj Branko Brezovec, ujedno i profesor na ADU, koji je na njemu okupio studente i profesore gotovo svih odsjeka ADU.

U središtu je djela mladić Törless, suočen s tragovima psihičkog i erotičkog sazrijevanja u uvjetima klauzure vojnog zavoda na rubu Habsburške Monarhije. Roman je to suzdržanog diskursa, na iracionalnim rubovima ekstatične šutnje i Törlessove nenadano impresionistički otkrivene žudnje za nespoznatljivim u Drugom, koja se prikrada u figurama tjelesne privlačnosti. No roman, naglašeno introspektivno zasijecan, zapravo je ironična parafraza, temeljnih stavova Kantove kritičke filozofije: nemogućnost da se diskurzivno dopre u sferu transcendentnog.

Pomutnje su nesvakidašnji scenski projekt koji je istovremeno i edukacijski iskorak nastao na temeljima radionice o metodologiji scenskog materijalizma koji se usmjerava prema kazališnom gestusu (Bertolt Brecht) i arbitrarnosti znaka (Robert Wilson).

U predstavi se koriste filmovi Kurta Krena i Ivana Ladislava Galete.
dramatizacija & režija: BRANKO BREZOVEC
scena i odabir filmova: TIHOMIR MILOVAC
kostimi: IRENA SUŠAC
glazba: PETERIS VASKS (2. simfonija), RICHARD WAGNER (Siegfried, 3. čin, 3. slika)
video projekcije: IVAN MARUŠIĆ KLIF
suradnik režije i pokret: NATALIJA MANOJLOVIĆ
suradnik režije i projekcija: IVAN PLANINIĆ
svjetlo: PETAR STRMEČKI

igraju:
TÖRLESS: ROMANO NIKOLIĆ
BASINI: HRVOJKA BEGOVIĆ
BEINEBERG: ADRIAN PEZDIRC
REITING: DOMAGOJ JANKOVIĆ
PROF. KANT: DADO ĆOSIĆ
BOŽENA / TÖRLESSOVA MAJKA: SUZANA BREZOVEC
BROJ DEVET: TIHOMIR MILOVAC

logo-pomutnje