Arhiva za March, 2013

Sibila Petlevski

18.03.2013 // news

Poštovana direkcijo Međunarodnoga festivala komornog teatra “Zlatni lav”,

u dvije godine suradnje s Vašim festivalom u funkciji članice prosudbenog povjerenstva, pri čemu sam ove godine bila predsjednica žirija za dodjelu nagrada, imala sam prilike pobliže se upoznati s organizacijskim i produkcijskim aspektima Vašega rada koji su me ugodno dojmili visokom razinom profesionalizma.

Budući da u svojem radu imam i višegodišnjeg iskustva u organizaciji međunarodnih skupova, kongresa i festivala s područja književnosti i kulture u širem smislu, pa sam samim time upoznata s izazovima, poteškoćama i zadacima tzv. programskog menadžmenta, poželjela sam, umjesto uobičajene kurtoazne zahvale na uspješnoj poslovnoj suradnji, s Vama podijeliti razmišljanja o doprinosu Vašega festivalskog programa domaćoj kulturi, jer držim da pohvale u vezi organizacijskih, umjetničko-programskih i ostalih uspješno ostvarenih segmenata festivalskog događanja, po mojem mišljenju, zaslužuju detaljniji opis i eksplikaciju. To je potrebno tim više što produkcijski aspekti kulturnih događaja u Hrvatskoj nisu uvijek tako vješto i kompetentno ostvareni kao na primjeru Vašega festivala.

Festival je koncepcijski inovativan. Utemeljen je na ideji suživota triju naroda – hrvatskog, slovenskog i talijanskog – koji bivanjem u pograničnom području svjedoče sudbinsku potrebu nadilaženja granica; žudnju za nesputanim širenjem ideja i umjetničkih praksi, uslijed čega nužno dolazi i do proširenja obzora pa se ostvaruje višestruka krosit za zajednicu:

  1. oplođuju se ideje s područja umjetničkog stvaranja;
  2. promovira se društvena tolerancija i suživot;
  3. obogaćuje se hrvatska kazališna scena;
  4. stvara se platforma za prekogranične suradne projekte i programe;
  5. popularizira se dramska i kazališna umjetnost;
  6. informira se i educira se publika, a time proširuje recepcijska baza i sudjeluje se u kreiranju kvalitetnoga tržišta umjetničke ponude i potražnje;
  7. proširuje se i obogaćuje turistička ponuda unutar regije.

Jasno osmišljena kritička koncepcija Festivala pod umjetničkim direktorom Damirom Zlatarom Freyem ostaje otvorena, što čini posebnu vrlinu programskog koncepta; prepušta se izazovima novih izvedbi u uključivši sve mogućnosti komornoga teatra, od produkcija velikih kazališnih kuća do neinstitucionaliziranih kazališnih ansambala i eksperimentalnih kazališnih formacija.

Festivalska koncepcija s godinama rada koje prelaze jedno desetljeće uspješne festivalske organizacije, sve se više proširuje i internacionalizira. Takav razvoj je nužno doveo do usložnjavanja menadžersko-produkcijskih zadataka i poslova pretvorivši Međunarodni festival komornoga teatra Zlatni lav u složen program koji u sebi obasiže čitav niz projektnih sastavnica od kojih je svaka za sebe realizacijski zahtjevna, a zajedno čine organičku cjelinu. Posebne čestitke na obavljenome poslu u tome smislu treba uputiti producentu Festivala Marku Fereniju koji je oko sebe okupio neveliku, ali efikasnu i kompetentu skupinu suradnika i ostvario uzorni festivalski programski menadžment na kakvome bi mu mogli pozavidjeti i mnogi svjetski festivali koji raspolazu većom infrastrukturnom mrežom, golemim brojem suradnika i osiguranom financijskom potporom.

Kad je riječ o financijskoj potpori u kriznim vremenima, treba imati u vidu da nivelacija projekata po ključu «svakome pomalo» nikada ne vodi do željenih rezultata i u krajnjem ishodu štednja koja izjednačuje za zajednicu relevantne, velike programe i neosmišljene male projekte koji se tek trebaju dokazati – nužno dovodi do paradoksa u kojem je zašteđen novac zapravo bačen. Festival Zlatni lav je program koji se u više od jednoga desetljeća djelovanja dokazao kao uspješan domaći – gradski, regionalni, nacionalni i međunarodni program koji doprinosi hrvatskoj kulturnoj ponudi i kao takav bi trebao ući na listu dotacijskih prioriteta.

Zaključno bih izrazila zadovoljstvo još jednim važnim segmentom festivalske organizacije, a to je kreiranje atmosfere još jednog ljetnog žarišta kulturnog zbivanja koje bi grad Umag – dakako uz adekvatnu valorizaciju projektnih dosega Zlatnoga lava – uskoro mogao svrstati na mapu najzanimljivijih turistička odredišta na karti Europe.

Uz zahvalu na uspješnoj suradnji,

s poštovanjem,

prof. dr. Sibila Petlevski, red. prof.

Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 11. kolovoza 2011.

Nora Krstulović: Zlatni lav, 14. put

11.03.2013 // news

Kad je tamo negdje u samoj zori naše civilizacije Nepoznat Neki Pračovjek prvi put kresnuo kremen i zapalio vatru, sasvim sigurno nije mogao ni sanjati da će tisućama godina kasnije njegovi potomci biti podjednako ovisni o tom istom komadiću rude.

Naime, kremen, odnosno silicij, nekoć jedini izvor vatre, danas je esencijalan u industriji elektronike i bez njega bi bile nezamislive brojne blagodati suvremenog života. Srećom, drugi je najzastupljeniji element na Zemlji, odmah nakon – kisika.

Ima stoga neke poetske pravde u činjenici da silicij, taj čudesni katalizator napretka ljudske vrste, u periodnom sustavu elemenata, nosi redni broj četrnaest, baš kao i ovogodišnji Zlatni lav.

Misija im je – ako ćemo pravo – ista. Donijeti svjetlo i toplinu u mrak svakodnevice, istu učiniti neusporedivom trenutcima provedenim u mraku (gledališta). Dovesti najbolje od izvedbenih umjetnosti u regiji na ulice i trgove Umaga jednako je kao i otvoriti mu prozor u prostranstva mašte i učiniti ga dijelom svijeta, onako kako to u svakom trenutku svakog dana rade svi oni gadgeti koje, nemojte, molim vas nemojte, zaboraviti ugasiti prije početka čarolije zvane kazališna predstava.

No, srećom, tu se simbolika ovogodišnjeg festivalskog izdanja ne zaustavlja.

Naime, 14. je ‘čarobni broj’ potpisa što ga muzikološka struka pripisuje genijalnom Johannu Sebastianu Bachu, a koji je nerijetko vlastito prezime upisivao u svoje skladbe. Analogijom po kojoj A označava broj 1, B broj 2, povjesničari glazbe u notnim zapisima prezimena BACH (2+1+3+8) prepoznali su upravo Bachov broj , a isti je – pogađate već -14.

Doduše, s njima se možda ne bi složili najveći obožavatelji jednog drugog velikana glazbe, Ludwiga van Beethovena, kojima broj 14 budi asocijacije na njegovu najslavniju klavirsku sonatu, četrnestu po redu, poznatu i kao – Mjesečeva.

I opet – transferu simbolizma teško je odoljeti.

Mjesečeva sonata, zapravo je podnaslovljena Quasi una fantasia. A poput fantazije sasvim je sigurno prije četrnaest godina izgledalo zamisliti da bi grad bez klasične kazališne kuće mogao ugostiti festival koji će postati ‘točkom na i’ svake kazališne sezone i omiljenim okupljalištem kazalištaraca iz cijele regije. Da će se na jednom mjestu, a po principu trianguluma iliti convivenze, godinama susretati institucionalna i neinstitucionalna kazališta, domaći i strani umjetnici, suvremeno i klasično, dramsko i plesno kazalište i da će cijeli jedan grad postati – teatar.

No, možda se svemu tome zapravo ne bi trebalo čuditi. Na koncu, 14 je upravo broj stihova što ih mora sadržavati – sonet.

Stoga je pred vama još jedan sonetni vijenac ponajboljeg od kazališta protekle sezone. U toj niski bisera pronaći ćete sigurno barem jedan koji sjaji posebnim sjajem, jednako kao što mi koji za i od kazališta živimo u Umagu uvijek ispočetka nalazimo razloge da se vraćamo našem histrionskom poslu.

Jer, soneti su, pa i ovaj umaški, prije svega izraz – ljubavi.

Zato, dođite u gledališta otvorena srca, s puno ljubavi, jer bez nje sve što mi s druge strane scene radimo nema baš nikakvog smisla. Ili kako u svom 23. sonetu kaže William Shakespeare:

As an unperfect actor on the stage
Who with his fear is put besides his part,
Or some fierce thing replete with too much rage,
Whose strength’s abundance weakens his own heart.
So I, for fear of trust, forget to say
The perfect ceremony of love’s rite,
And in mine own love’s strength seem to decay,
O’ercharged with burden of mine own love’s might.
O, let my books be then the eloquence
And dumb presagers of my speaking breast,
Who plead for love and look for recompense
More than that tongue that more hath more express’d.
O, learn to read what silent love hath writ:
To hear with eyes belongs to love’s fine wit.

Dobrodošli u grad Anđela, dobrodošli na gozbu 14. Zlatnog lava…

Nora Krstulović