Arhiva za Predstave 2015

Savina – 02.07.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

savina8Zgodba matere deportiranke v koncentracijskem taborišču

1919 na Proseku, in  je med drugo svetovno vojno delala kot cvetličarka na Svetem Jakobu v Trstu. Leta 1944 so jo nacisti internirali Pred nekaj leti je umrla Savina Rupel, ki se je rodila leta v koncentracijskem taborišču Ravensbrück v Nemčiji. To ni le zgodba o njenem izgnanstvu a tudi njenega sina Danila, ki se je v taborišču rodil in tudi umrl.

Obstajajo številna pričevanja o realnosti taborišč, ampak se gledališka pripoved, ki je bila sestavljena iz različnih intervijujev s Savino, dotakne ene svojih skrajnih točk. Deportiranci se v večini primerov s smrtjo soočajo ravnodušno, tako da jo celo rotijo. A smrt sina, rojenega med grozotami taborišča, postane neznosna bolečina za vse tiste, ki so bili žrtev nasilja in poniževanja.

Savina je  imela  dovolj moči , da je lahko  obudila  svojo  težko preteklost  in  pri tem jo je spodbujal spomin na sina Danila, ki je v taborišču  preživel le dva tedna, obenem  je občutila moralno in civilno dolžnost, da nam zapusti pričevanje o svoji tragični usodi. Sedaj, ko Savine ni več med nami, imamo pa mi dolžnost, da  njeno pričevanje prenašamo na mlade  rodove , da ohranimo spomin na  tiste grozote.

Svinje – 03.07.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

svinje 1Dvije sestre na izoliranoj svinjogojskoj farmi žive idiličnim, seoskim životom. Starija je sestra potpuno posvećena svinjama i brizi za invalidnog oca kojeg za kaznu drži u šupi, dok mlađa provodi dane u traženju životne profesije koja bi joj pomogla u odlasku s farme u bolji život. Problemi za sestre nastaju u trenutku u kojem svinje počnu krepavati, u kojem invalidni otac poželi doći na vlastitu rođendansku proslavu, i u kojem, na kraju, leševi počnu izlaziti iz priručnog groblja napravljenog u ružičnjaku. Sestre se, pritisnute silnim brigama, počinju pitati isplati li se život prepun zločina i neobuzdanog nasilja.

Drama „Svinje“ (2001.) Tomislava Zajeca do sad je uz praizvedbu u Vinkovcima (2003.) doživjela još dva uprizorenja, u Zagrebu (2011.) i Ljubljani (2012).

Tomislav Zajec

Drama Svinje Tomislava Zajeca u režiji Damira Zlatara Freya. Uz režiju, Damir Zlatar Frey potpisuje i koreografiju, izbor glazbe, scenografiju i kostimografiju, dramaturginja je Vesna Đikanović, suradnica-kostimografkinja je Ivana Bakal, asistentica kostimografa je Žarka Krpan, a asistent scenografa i realizator scene Slaven Edvin Bot. U predstavi nastupaju Goran Guksić (Mala Ibru) i Matija Kezele (Ibru). Predstava je premijerno izvedena 28. veljače 2015.

Pornographia – 01.07.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

Pornographia - Foto Suncan StoneAlen Prošić #pornographia

Režija: Alen Prošić

Dramaturgija: Nina Šorak

Oblikovanje luči in scene: Igor Remeta

Igrata: Lara Vouk, Maša Grošelj

Koprodukcija: hybridTheatre in Mini teater  Ljubljana

Premiera:27. marec 2015, Mini teater, Križevniška 1

O predstavi

pornografíja -e ž (ȋ) prikazovanje, obravnavanje spolnosti samo zaradi erotičnega draženja, ugajanja

#pornographia, v režiji Alena Prošića, je avtorski projekt hybridTheatra, inspiriran z zlato palmo nagrajenim filmom Blue is the warmest color ter istoimenskim stripom francoske umetnice Julie Maroh, po katerem je film nastal. Predstava, v slogu “gledališke Dogme”, idejo hibridnega gledališča reducira skoraj izključno na dialog. Ljubezensko zgodbo Emme in Adele, katerih vlogo sta prevzeli Lara Vouk in Maša Grošelj, pa na novo interpretira. Postavlja jo pred izziv v katerem se je potrebno otresti vsakršnih predsodkov in se brez zadržkov soočiti z likoma. Čeprav si zavedno sposoja osnovne značilnosti izvirnika, se od filma, z mešanjem stvarnosti in iluzije, vsebinsko oddaljuje. S tem zgodbi doda večplastnost, pomen njune ljubezni pa prestavlja na višjo raven.

Njuno srečanje ni naključje. Je motiv. Medtem, ko nam Adele daje občutek šibke in vase ujete posameznice, se nam Emma predstavi v luči popolne svobode. Kot želja, ki se je manifestirala v osebi. Med njima se vzpostavi navidezna distanca, ki se vseskozi zmanjšuje, v neki točki pa popolnoma izgine. Razmerje moči se izenači in odprejo se nam vrata njune intime. Če #pornographia draži, potem gre za draženje čustev. Skozi pogovor jih postopoma razkrivata, vprašanje ljubezni pa ju dokončno razgali. Emma postane žrtev lastnih prepričanj, njena moč počasi skopni in vlogi se zamenjata. Besede niso več potrebne, ostane samo tišina.

O režiserju

Nekateri ga poznajo kot filozofa, večina pa je Alena Prošića spoznala skozi predstavo Antikrist, ki je nastala v Prošićevi režiji in po njegovem scenariju. Ljudje, kot je Alen, postavljajo vzor, motivacijo in inspiracijo in slednjega bo poln tudi njegov avtorski projekt hybridTheatra #pornographia.

»Vedno me vzburjajo zgodbe, ki se nekaterim zdijo preveč vulgarne, odbijajoče – celo grde. Lorelai, Antikrist in zdaj #pornographia. Verjetno sem predstavnik tiste druge, manj patetične polovice “izgubljene generacije”.« Alen Prošić

Postani obcestna svetilka – 30.06.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

Srecko Kosovel-foto atelje Pavsic Zavadlav- (2)

Režiser: Andrej Jus

Izbor besedil in dramaturg: Nejc Valenti

Skladatelj: Branko Rožman

Lektor: Srečko Fišer

Scenograf: Danijel Modrej

Kostumografinja: Belinda Radulović

Koreografinja: Bojana Mišić

Oblikovalec svetlobe: Samo Oblokar

Oblikovalec zvoka: Matej Čelik

Igrajo

Ana Facchini, Kristijan Guček, Miha Nemec, Žiga Saksida k. g., Marjuta Slamič, Vladimir Hmeljak

premiera

Ob bližajoči se 110-letnici rojstva Srečka Kosovela so režiser Andrej Jus, dramaturg Nejc Valenti, avtor glasbe Branko Rozman in izvrstno uglašen igralsko-glasbeni ansambel na mali oder postavili gledališki koncert Kosovelove poezije, naslovljen po njegovi pesmi Postani obcestna svetilka. Ta s svojim sporočilom Kaj bi bil človek če je težko/ biti človek?

Koncert poezije Srečka Kosovela (1904–1926) postavlja v ospredje njegovo misel, ki se domala neverjetno prilega današnjemu trenutku, ko izrazi potrebo po spremembi obstoječega družbenega reda.

Predstava bo prvenstveno nagovorila mlade, nosilce prihodnosti, uprizoritveno pa se bo naslonila na konstruktivizem, čigar estetiko je Kosovel povezal z etiko. Njegov klic po prenovi človeka, po človeku kot »poosebljenem etosu«, bo odrsko preveden v gledališko razvejan preplet uglasbenega in vizualiziranega izbora družbeno angažiranih besedil, dopolnjen pa z vnosom (esejističnih) proznih odlomkov, ki bo k revolucionarnemu tonu gledališkega krika po človečanstvu prispeval še obliko bolj umirjenega angažmaja.

Projekt, ki je zaznamoval tudi 110. obletnico Kosovelovega rojstva, je pripravil režiser Andrej Jus v avtorskem sodelovanju z Nejcem Valentijem in Brankom Rožmanom.

Jučer sam se sjetio plave – 29.06.2015. u 21:00

09.06.2015 // Predstave 2015

5T9C6010inspicijent: Nina Biondić

izvode:
Dajana Biondić, sa psom Zdenkom
Suzana Bliznac
Milenko Zeko
Vojin Perić
Loris Pilav

Tehnička podrška – Antonela Šarić, Nenad Lalović,Branko Ostojić, Nikola Višić

Predstava Jučer sam se sjetio plave realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu, a financirana je sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Što je sljepoća? Fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući poseban „kolorit“, ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće „gledana“, najgora je onima kojima se dogodila, no ona druga, ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim „gledištima“, razboljeva sve oko sebe i uvodi nas u mrak kroz koji ni sunce nema nikakvih šansi.

Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako bi ste sat i nešto očijukali sa općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, sa jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas „uštine za obraščić“ i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi dodir, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“, nas kojima je žao svih koji nas sažaljevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne-gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.

Pomutnje – 28.06.2015. u 21:00

08.06.2015 // Predstave 2015

_MG_5459Eurokaz – Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu – Domino
POMUTNJE
Prema romanu Pomutnje gojenca Törlessa Roberta Musila
… dezorijentirajuće, novo, nelagodno i uzbudljivo… (Out Magazine, NY) … košmarno i enegrično… (Večernji list) … ekstatički i ekstremno… (Novi list) … ekstravagantno… (Jutarnji list)
Scenski projekt Pomutnje, u koprodukciji Eurokaza, Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i umjetničke udruge Domino, nastaje na temeljima romana Pomutnje gojenca Törlessa austrijskog prozaika Roberta Musila (1880-1942). Inicijator projekta Pomutnje eminentni je hrvatski redatelj Branko Brezovec, ujedno i profesor na ADU, koji je na njemu okupio studente i profesore gotovo svih odsjeka ADU.

U središtu je djela mladić Törless, suočen s tragovima psihičkog i erotičkog sazrijevanja u uvjetima klauzure vojnog zavoda na rubu Habsburške Monarhije. Roman je to suzdržanog diskursa, na iracionalnim rubovima ekstatične šutnje i Törlessove nenadano impresionistički otkrivene žudnje za nespoznatljivim u Drugom, koja se prikrada u figurama tjelesne privlačnosti. No roman, naglašeno introspektivno zasijecan, zapravo je ironična parafraza, temeljnih stavova Kantove kritičke filozofije: nemogućnost da se diskurzivno dopre u sferu transcendentnog.

Pomutnje su nesvakidašnji scenski projekt koji je istovremeno i edukacijski iskorak nastao na temeljima radionice o metodologiji scenskog materijalizma koji se usmjerava prema kazališnom gestusu (Bertolt Brecht) i arbitrarnosti znaka (Robert Wilson).

U predstavi se koriste filmovi Kurta Krena i Ivana Ladislava Galete.
dramatizacija & režija: BRANKO BREZOVEC
scena i odabir filmova: TIHOMIR MILOVAC
kostimi: IRENA SUŠAC
glazba: PETERIS VASKS (2. simfonija), RICHARD WAGNER (Siegfried, 3. čin, 3. slika)
video projekcije: IVAN MARUŠIĆ KLIF
suradnik režije i pokret: NATALIJA MANOJLOVIĆ
suradnik režije i projekcija: IVAN PLANINIĆ
svjetlo: PETAR STRMEČKI

igraju:
TÖRLESS: ROMANO NIKOLIĆ
BASINI: HRVOJKA BEGOVIĆ
BEINEBERG: ADRIAN PEZDIRC
REITING: DOMAGOJ JANKOVIĆ
PROF. KANT: DADO ĆOSIĆ
BOŽENA / TÖRLESSOVA MAJKA: SUZANA BREZOVEC
BROJ DEVET: TIHOMIR MILOVAC

logo-pomutnje

Kurva – 27.06.2015. u 21:15

08.06.2015 // Predstave 2015

Olivera BaljakVedrana Rudan
KURVA, monodrama
Redatelj: Zijah Sokolović

Redatelj i autor adaptacije: Zijah A. Sokolović
Asistentica redatelja: Nataša Antulov
Oblikovatelj svjetla: Predrag Potočnjak

Autor songa: Sandi Bratonja
Suradnica za pokret i ples: Martina Hrlić Rogić
Suradnica za video: Tamara Dugandžija

U knjizi, nastaloj kao zbirka kolumni pisanih za tjednik „Nacional“, Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder, Vedrana Rudan nastavlja se baviti svojim stalnim temama  kao što su nasilje nad ženama, mačizam i primitivizam, odgoj djece, nametnuti obrasci ponašanja u konzervativno-tradicionalnom, katoličkom društvu, siromaštvo i politička korupcija, kult mladosti i ljepote nametnuti kroz medije… Monolozi „žena na rubu živčanog sloma“ karakteristični za njezine romane ovdje su, kako navodi Jagna Pogačnik u svojoj recenziji knjige „monolozi autorice suočene s privatnim temama, uklopljenim u dublji društveni kontekst. Velika psovačica bez dlake na jeziku, kakvom se Rudan percipira u javnosti, ovdje će vrlo transparento iskazati i vlastite slabe točke i progovoriti o strahu od starenja, bolesti i smrti ili se razotkriti kao brižna majka koja diže kredit za svoju kćerku, dakle otkriti kako su grubost i vulgarnost (i) rezultat ranjivosti na koju ni ona nije imuna.”
Iskreno i šokantno,  tužno i smiješno, realno i bizarno, sve se to miješa u Vedraninom rukopisu u kojemu njeno pero namjerno i dalje zabada u neuralgične točke društva.

Virginia Woolf – 26.06.2015. u 21:00

08.06.2015 // Predstave 2015

DSC_5309Damir ZLATAR FREY

VIRGINIA WOOLF

prema “Tko se boji Virginije Woolf?” Edwarda Albeeja

u prijevodu Gordane Popović-Vujičić

Damir ZLATAR FREY

 

VIRGINIA WOOLF

prema “Tko se boji Virginije Woolf?” Edwarda Albeeja

u prijevodu Gordane Popović-Vujičić

redatelj:

Damir ZLATAR FREY

dramaturgija, koreografija, kostimografija, scenografija i izbor glazbe:

Damir ZLATAR FREY

dramaturški savjetnici:

Željka UDOVIČIĆ PLEŠTINA i Zvonimir PERANIĆ

oblikovatelj svjetla: Dario DRUŽETA

asistent redatelja: Manuel KAUČIĆ

asistentica kostimografa: Desanka JANKOVIĆ

asistent scenografa: Goran ŠAPONJA

asistent scenografa i glavni slikar: Damir MEDVEŠEK

organizator i inspicijent: Manuel KAUČIĆ

uloge:

MARTHA                                            Nela KOCSIS

GEORGE                                             Aleksandar BOGDANOVIĆ

HONEY                                               Lana GOJAK

NICK                                                  Duško MODRINIĆ

Antologijska drama koja već pola stoljeća s lakoćom osvaja kazališnu i filmsku publiku, ogleda se u humornim elementima crne, mračne, divlje komedije, melodrame, tragedije, slapsticka, satire… Strast upisana u redove i između redaka mučnih, ali duhovitih dijaloga protagonista “Virginije Woolf” Damira Zlatara Freya s jednakom svježinom, svojstvenom djelima koja nadilaze kulturološke razlike, osvaja emocije publike da bi se potom njima superiorno poigrala.

Martha i George, sredovječni bračni par u sitne sate, po završetku fakultetske zabave ugošćuju mladi bračni par, Nicka i Honey. Noć u kojoj se pod izlikom suviška alkohola ruše ograde društvenih pravila, onih koje malograđanskom sigurnošću jamče takozvani uspjeh, Damir Zlatar Frey nemilosrdno prokazuje i pokazuje naličje ove naše civilizacije i kulture. Njegova se suvremenost ogleda i u tome što bez straha i vrlo nedvosmisleno najavljuje prodornu, agresivnu, na sve spremnu “novu” generaciju koja promovira zamisao da je uspjeh mjerljiv isključivo kriterijima koje sa sobom donosi liberalni kapitalizam. Ipak, “Virginia Woolf” pruža nam mogućnost individualnoga bijega od društvenih konvencija, sugerirajući nam da se još uvijek možemo izboriti za mogućnost izbora; za pravo na vlastitu zbunjenost i šutnju unutar civilizacije koja inzistira na komunikaciji buke; u pravu na postavljanje pitanja u svijetu koji takva pitanja izvrgava ruglu; u pravu na romantizam i melodramu u svijetu koji se srami emocija.

Željka UDOVIČIĆ PLEŠTINA