Molly Sweeney – 28th of June 2018 in 21:00

May 18th, 2018 // Predstave 2018

DSC_5215_resizeMolly Sweeney

UMAS Split i KUU Romb u suradnji sa KUO Mitropa, HNK Šibenik, Županijska udruga slijepih Split

Autor: Brian Friel
Redatelj: Bruna Bebić
Prevoditelj : Damir Munitić
Dramaturginja : Lada Martinac
Scenografkinja : Danira Matošić
Kostimografkinja : Ana Marin
Izbor glazbe i video : Edi Matić
Vizualni identitet : Bruno Bebić
Producentica : Nela Perković

IGRAJU:
Monika Vuco
Pere Eranović
Alen Čelić

Drama Briana Friela Molly Sweeney koja je predložak za predstavu inspirirana je čuvenim esejem Olivera Sacksa “Vidjeti i nevidjeti” nastalog na stvarnim sudbinama.

Priča o glavnoj junakinji, mladoj ženi gotovo slijepoj od rođenja a kojoj bi operativni zahvat trebao pomoći, strukturirana je kroz tri usporedna solilokvija: jedan je onaj doktora Ricea, oftalmologa, koji će u Mollynom medicinskom slučaju naći mogućnost obnove propale karijere, drugi je monolog Mollynog mladog supruga, Franka, mladića opsesivno posvećenog potrazi za uzbuđenjima i nesvakidašnjim situacijama i treći je priča same Molly. Narativni diskurs ispisan je rafinirano realističkim osjećajem za odnose, psihološka poniranja, gradnju situacija, te razvijenoj fabulativnosti koja meandrira kroz više pred-priča da bi se onda dramatično fokusirala na noć prije operacije i, u drugom činu, na posljedice koje iz toga proiziđu.

A posljedice za Molly paradoksalno su dramatične. Iako joj je operacija medicinski, osjetilno vratila vid, ona zdravlje ne može iskusiti. Naime, Molly se u ime ljubavi i razumijevanja prepustila drugima (Franku i Riceu, svakome na svoj način, a u djetinjstvu ocu, što oni, puni ljubavi, razumijevanja i suosjećanja, nježno koriste za sebe same) i neopazice odustala od vrijednosti na kojima je do tada temeljila svoj samosvojan i samostalan život. Zato iako dobiva vid, ona ne uspijeva progledati. Urušava se u spoznaji da je odbacila vlastitu posebnost kojom je do tada osjećala život kao dar.
Naposljetku, njezin izbor je odbijanje vida, ali ne na način kojim se slavi unutrašnji vid (kao što to čini tragični junak Edip) već kao sunovraćenje u procijep gdje vlada slijepi vid, u procijep između “vidjeti i ne vidjeti,” o kojem piše neurolog Oliver Sacks u svojem eseju koji je Briana Friela i nadahnuo za pisanje drame Molly Sweeney , komada koji sa jedne strane svojom dirljivošću, a s druge velikom temom, temom o cijeni ljudske slobode, dokazuje ovog pisca kao jednog od najznačajnijih dramatičara na razmeđu stoljeća.

Uprizorenje koje je pred vama ponudu je komada djelomično proširilo naznakama scena koje je Friel ponudio u narativnom diskursu. Utoliko se dobila veća mogućnost ritmiziranja i mogućnost složenijeg slaganja scensko-dramskog puzzlea koji kao takav pred redateljsko-glumačku ekipu , ali i gledatelje, stavlja veće izazove.

Više informacija: www.hnksi.hr

Comments are closed.