Arhiva za June, 2014

Thelma & Louise – 03.07.2014. u 21:00

04.06.2014 // Predstave 2014

thelma&louise---grupna-plakatISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
GRADSKO KAZALIŠTE PULA

Sezona 2013/2014.

Svečana premijera: 15. svibnja 2014.

Dalibor MATANIĆ

THELMA & LOUISE

MOTIVIRANO ORIGINALNIM SCENARIJEM ZA ISTOIMENI FILM
redatelj: Dalibor MATANIĆ

scenografija: Deni i Martino ŠESNIĆ

oblikovanje svjetla: Deni ŠESNIĆ

kostimografkinja: Morana CEROVEC

glazba: Alen i Nenad SINKAUZ

scenski pokret: Pravdan DEVLAHOVIĆ

video: Martino ŠESNIĆ, Dalibor MATANIĆ

organizator i inspicijent: Manuel KAUČIĆ

Likovi:

THELMA                                                            Helena MINIĆ

LOUISE                                                             Lana GOJAK

INSPEKTORICA / KONOBARICA / RECEPCIONERKA            Senka BULIĆ

DARRYL / HARLAN / J.D. / POLICAJAC                           Rade RADOLOVIĆ

JIMMY / ŠEF POLICIJE / LATINO TIP / BOB                           Janko POPOVIĆ VOLARIĆ

Duboko zatomljena, tiha i sveprisutna bol ono je što u sebi nose naši likovi i nije nimalo slučajno što su žene. Neravnopravniji i suptilniji spol doživio je u zadnje vrijeme velike korake k ravnopravnosti, no u podosta slučajeva to nije donijelo i sreću, ili je sreća opet samo dirigirani privid u kojem se naslućuje da stvari baš i nisu do kraja iskrene.

Bitan manevar u adaptaciji je transformacija inspektora iz originalnoga scenarija u inspektoricu, ona nas kroz vlastitu bol vodi kroz priču i hrani svoj život slobodom koju su osjetile druge dvije žene, Thelma i Louise. Poput televizijskih programa kojima se hrane milijuni na foteljama u dnevnom boravku, poput upijanja slika s malih ekrana u nerješavanju vlastitog života, tako se inspektorica uvlači u živote glavnih junakinja ne bi li dosegla mogućnost da barem osjeti isto što i njih dvije. Inspektorica postaje svjesna boli koju su kroz život odgađale i potiskivale Thelma i Louise, i u trenutku kad su se napokon suočile s najvećim strahovima postale su slobodna bića pa makar to značilo i put u smrt. U tiraniji, maltretiranju, nesposobnosti komunikacije i naivnosti u odnosu s muškarcima koji prolaze kroz njihove živote, naše su žene uronile u vlastitu bol i više nisu imale što izgubiti…

Kroz stalne sumnje da živimo u već određenim, šabloniziranim matricama, Thelma i Louise kao likovi postaju manifestom kako se sloboda može postići obračunom s vlastitim strahovima i kako se potmula bol duboko iz vlastitih njedara pretvara u katarzu. U suvremenoj civilizaciji gdje je sve upregnuto da se ljudsko biće konstantno razvija i hrani osjećajem straha, jedna konobarica i jedna kućanica nam pokazuju kako treba živjeti, pokazuju da ipak osjećaj stvarne slobode nije nemoguća misija koliko god nas učili da ne dižemo glave… Thelma i Louise nas podsjećaju i ohrabruju da osjetimo kako je jedna minuta slobode vrednija od sto godina života u uplašenoj masi.

Dalibor MATANIĆ

Harem – 02.07.2014. u 21:00

03.06.2014 // Predstave 2014

_MG_40732-HAREMHAREM

o muškarcu i njegovim ženama, o Istoku i Zapadu

Riječ je o melodrami s komičnim dijelovima, u kojoj se isprepliću prošlost i sadašnjost žena nakon raspuštanja harema u Topkapi palači 1909, a četiri izvanredne glumice u preko 20 uloga donose emocionalno napetu priču o sudbini, iskupljenju i nesalomljivoj ženskoj snazi.

Predstava je sastavljena od nekoliko priča povezanih nitima sudbine koje pletu svoj uzročno posljedični čilim kroz živote, kroz kulture, kroz povjesne periode, kroz umove i kroz srca. Vodi vas, dakle, predstava Harem, u Los Angeles na set porno mjuzikla Arapske noći 2, sljedeći povijesne dokumente i dnevničke zapise, zavirit ćemo i u harem Topkapi palače u Istambulu te pokušati oživjeti i rekonstruirati svakodnevnicu tih zarobljenica, a posebno jedne robinjice Vlahinjice, otete iz naših krajeva.

Istambul, Dalmatinska zagora, Los Angeles, London, Beograd…sva ta mjesta povezana su ženskim zajednicama koje se formiraju pod različitim društvenim okolnostima u priči koja traje više od stotinu godina. U svakom kutku svijeta prepoznaju se iste čežnje, slutnja o boljem životu i potraga za mirom koji dolazi s ispunjenjem zaostalih sudbinskih zadataka.

Trajanje predstave: 90 min.

Autorski tim:

Prema priči Ivana Lea Leme napisala Ana Tonković Dolenčić

Redatelj:                     Ivan Leo Lemo
Scenografkinja:          Vesna Režić
Kostimografkinja:      Mirjana Zagorec
Skladatelj:                  Willem Miličević
Oblikovanje svijetla:   Vice Rossini
Oblikovanje svijetla:   Aleksandar Mondecar

Igraju:
Petra Duganđžić
Nela Kocsiz
Ecija Ojdanić
Barbara Vicković

20131026_142900

Ona – 01.07.2014. u 21:00

03.06.2014 // Predstave 2014

ona_urska-boljkovac-(9)Ona (Elle)

 

Autor  = Jean Gene

Režiser= Tatjana Peršuh

Glumci = Vito Weis, Tadej Pišek, Primož Vrhovec, Andrej Zalesjak

Director: Tatjana Peršuh

Actors: Vito Weis, Tadej Pišek, Primož Vrhovec, Andrej Zalesjak

Translation: Živa Čebulj

Music: Marjan Peternel

Costumes: Petja Zorec, Squat

Scenography: Matic Gselman

Light design: Blaž Bačar

Technical execution: Janko Oven

 

Autor  = Jean Genet

Režiser= Tatjana Peršuh

Glumci = Vito Weis, Tadej Pišek, Primož Vrhovec, Andrej Zalesjak

 

LUTKOVNO GLEDALIŠTE LJUBLJANA
Kratki sažetak predstave

“Ona” je drama o izmuzljivem jazu, ki se ob zasledovanju svoje dokon ne podobe izgubi. In ne le pape, tudi vratar, njegov varuh, je izgubil svojo zgodbo. A zdi se, da je ob izgubljenih zgodbah resni no pomembno le njuno vprašanje fotografu, svojemu bližnjemu: “Se z eno ljubita?” In ali je lepa?”

Sluškinje – Paralelna ekspozicija – 30.06.2014. u 21:00

03.06.2014 // Predstave 2014

20140226_Sluskinje0222Umjetnička organizacija ALBALUNNA

Jean Genet: SLUŠKINJE – PARALELNA EKSPOZICIJA
Prijevod: Vjenceslav Kapural

CLAIRE        Andrea Mladinić/Nikša Arčanin
SOLANGE        Petra Težak/Goran Marković
GOSPOĐA        Matea Elezović/Stipe Radoja

Redatelj: Goran Golovko
Kostimograf: Ana Marin

Tehnička asistencija: Damir Dolina
Pomoćnica produkcije: Marsela Marić

Predstavu su sufinancirali Grad Split i Ministarstvo kulture RH

 

Jean Genet: Sluškinje – paralelna ekspozicija prvi je projekt kazališnog laboratorija  umjetničke organizacije „Albalunna“, s ciljem stvaranja stalne platforme za rad mladih glumaca s afinitetom prema kazališnim istraživanjima.

Zamišljena kao laboratorijsko kazališno istraživanje rodne, spolne, klasne i egzistencijalne potlačenosti, predstava Jean Genet: Sluškinje – paralelna ekspozicija kreće od autorove zamisli davanja ženskih uloga muškarcima, kako bi iskrivljenom – grotesknom – zrcalnom slikom gledatelju naslikao jasniju sliku svijeta.

Je li stanje potlačenosti egzistencijalna potreba i nužnost pojedinca, bio on tlačitelj bio potlačeni, ili je uvjetovano društvenim zadanostima te postaje potrebom i nužnošću zbog tisućama godina starih tlačiteljskih društvenih sustava, a zatim upisano u kolektivno nesvjesno da bi u uvjetima neoliberalnog kapitalizma postalo kolektivna i ozakonjena svijest? Jesu li rodna i spolna potlačenost u korijenima totalitariz(a)ma?

I na kraju: koristi li vlast, legitimna i ona ilegalna, naše spolne identitete da bi nas držala u pokornosti?

Oštarica Mirandolina (La Locandiera) – 29.06.2014. u 21:00

03.06.2014 // Predstave 2014

mirandolina-193OŠTARICA MIRANDOLINA (La Locandiera)

Carlo GOLDONI

Čakavski prijevod i adaptacija: Daniela NAČINOVIĆ
redatelj: Jasminko BALENOVIĆ

(premijera 24. svibnja 2013.)
scenograf: Miljenko SEKULIĆ
kostimografkinja: Katarina RADOŠEVIĆ GALIĆ
glazba: Livio MOROSIN
koreograf: Sergio CAVALLARO
oblikovatelj svjetla: Dario DRUŽETA
inspicijent: Manuel KAUČIĆ

igraju: Lana GOJAK, Robert UGRINA, Teodor TIANI, Denis BRIŽIĆ, Romina VITASOVIĆ, Elena ORLIĆ, Luka JURIČIĆ, Franjo TONČINIĆ

OŠTARICA MIRANDOLINA (La locandiera), komedija Carla Goldonija (Venecija, 1707 – Pariz, 1793) jedno je od klasičnih ostvarenja svjetske kazališne baštine. Glasoviti su glumci (Eleonora Duse, Konstantin Stanislavski) i znameniti redatelji (Luchino Visconti) stavljali na kušnju svoja umijeća u interpretaciji Goldonijeva, prema mnogim ocjenama, remek-djela.

Živopisni likovi na svoj način oblikuju priču o ljubavi, čežnjama i ljubomori, ambicijama. Iluzijama…

U izvorniku smještena u Firenci, pulska se Oštarica preskokom vremena odvija u belle epoque Puli! Vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, razdoblje je strelovita novovjekog uspona ovoga grada, glavne pomorske baze Imperija. Tu, u gostionici/pansionu „Tri soldata“ – negdje između Amfiteatra i Marine-Casinoa, a nadomak nesreći Prvog svjetskog rata – susrelo se zanimljivo društvo… Svi su ovdje zaljubljeni u gostioničarku (oštaricu) Mirandolinu; svi osim Felixa Srećka Kosovitsa, ženomrsca koji će na kraju ipak pokleknuti pred neodoljivim šarmom lukava ženskog nauma. Poslovni ljudi, mešetari, a možda i budući magnati – Albin Ladrunkovitch i Bartul Grof Škampavija – pomirit će se s odlukom sudbine čiji će sretni prst dotaknuti konobara Mikulu. On je pravi izbor! – Oštarica je tako htjela. Poseban začin ovoj storiji daju komedijantice Hortenzija i Dejanira – koje također imaju svoj „projektić“ u gradu jedne zahuktale urbanosti.

Namisli gostiju o Divovskome kolu, Riesenradu bečkoga tipa u Šijanskoj šumi, o željezničkom odvojku od Vodnjana do Fažane te čeličnome mostu do Velikog Brijuna… dio su priče nadograđene na Maestrovu storiju, zaplete i rasplet, uz druge preinake, nužne u pulskoj ambijentaciji komedije.

Daniel NAČINOVIĆ

 mirandolina-55mirandolina-114

Coito Ergo Sum – 28.06.2014. u 21:00

03.06.2014 // Predstave 2014

CES-04-COITO-ERGO-SUMCoito Ergo Sum – politička porno oda tranziciji
po Markizu de Sadeu (Filozofiji u budoaru)

Producenti: /Teatar/ Rubikon – Rijeka, TOFA – Pula
Partneri: INK Gradsko kazalište Pula, Centar za pokret, Split, projekt Gender Crossroads
Glazbena produkcija – mix, master: Studio Triban – Buje

Autorica teksta: Jelena Tondini
Redatelj i koreograf: Zvonimir Peranić
Dramaturzi: Zvonimir Peranić, Jelena Tondini
Glazba: Vladimir Wölfl, Jelena Tondini, Tonči Horvat – Hus, Nataša Petrić – Tasha, Kristijan Ćoza
Scenograf / Video: Ivan Dobran
Kostimografkinja: Kristina Nefat
Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić
Frizure i šminka: Ksenija Nakić Alfirević
Izvedba dijela glazbenih dionica: Skandal Bend
Scenski menadžer: Hrvoje Mijočević
____________________

Izvođači:
DE SAINT – ANGE: Nataša Petrić – Tasha (The Bastardz)
EUGENIE: Ana Ljutić
VITEZ: Kristijan Ćoza (Mandrili)
DOLMANCE: Gregor Klarić (Greg)
DOLMANCE: Zoran Josić
DOLMANCE: Roko Katalinić (f.O.F.)

 

Politička porno oda tranziciji

Coito Ergo Sum je istovremeno koncertna izvedba drame i dramski koncert (spoj romske izvorne glazbe i elektronike). Suvremeno plesna predstava u opernoj formi. Katolička drama i queer predstava.

De Sade je porngorafiju koristio kao „drugu“ opciju, kao kontru i opoziciju tadašnjem društvu. U svojim se djelima igrao s pornografijom smještajući je u različite društvene slojeve dokazujući kroz seksualnost jednakost svih ljudi. Danas pornografija ne proizvodi istu vrstu šoka, no seksualnost je i dalje ta unutar koje su svi ljudi jednaki, čak i u kapitalističkom sustavu. Ipak, ova predstava pokušava dati osvrt na današnje tranzicijsko društvo u kojem se nalazi Hrvatska igrajući se s ključnim elementima popluarne kulture koja širi kapitalističku ideologiju i proždire sve pred sobom.

Opća letargija hrvatskog i svjetskog društva rezultat je dugogodišnjeg sodomiziranja (od strane) politike, ekonomije i industrije zabave. Ništa nije novo, ništa nije šokantno ni spektakularno. Sve se svodi na površnu zabavu i ne nudi se ništa više od voajerističkog užitka. Reality show, sjednica Sabora, Dnevnik, finacijska izvješća, neki su od programa koji izazovu samo trenutno uzbuđenje, ali učestalim ponavljanjem ne ostavljaju dublji trag na građaninu, gledatelju, promatraču.

Coito Ero Sum igra sa sustavima obrazovanja (koji s jedne strane uključuju vjeronauk, a s druge isključuju dio zdravstvenog odgoja, onaj seksualni) koji kreiraju kapitalističke monstrume željne slave i bogatstva, koji ne mare za kolektivne nedaće društva. Igra se s popularnom glazbom koja je u Hrvatskoj odigrala „odgojnu” funkciju preko Thompsona do Severine i Rozge. Igra se seksualnim izborima  koji u Hrvatskoj postoje na papiru, ali u realnosti su „strah i prijezir”. Igra se s vječnim polemikama oko folka i trubo folka, oko cenzure i slobode, hrvatstva i unija, oko prostitucije i braka, politike i crkve …

Zbor (kor) je u tekstu u funkciji kritičara, najavljivača, zapravo je simbol naroda koji šutke promatra i letargično komentira bez poriva za promjenom.

Coito ergo sum (Jebem, dakle postojim) – naslov je dramskog teksta, nastao po uzoru na Descartesov Cogito ergo sum (Mislim dakle postojim). U društvu gdje misliti mogu samo odabrani, gdje je sve svedeneo na „svoje dupe“, ova kovanica je simbol vlas(t)ništva. Jebati – posjedovati, posjedovati – biti.

 

CES-09-COITO-ERGO-SUMCES-05-COITO-ERGO-SUM

Dimnjačar – 27.06.2014. u 21:00

03.06.2014 // Predstave 2014

dimnjacar_photo-by-d_gorenakTeatar Kerekeš, Varaždin

Tekst: Mirko Kelek

Adaptacija teksta: Ljubomir Kerekeš

Redatelj i scenograf: Ljubomir Kerekeš

Igra: Ljubomir Kerekeš

Skladatelj: Dragutin Novaković – Šarli

Majstor rasvjete: Marijan Štrlek

 

Dogodovštine ispričane jednostavnim jezikom jednostavnog čovjeka, garnirane bogatim lokalnim izričajem vrlo lako uspostavljaju komunikaciju s auditorijem.

Tako i protagonist ove monodrame neprestance mami iz gledateljstva salve smijeha, a specifičan i simpatičan humor omogućuje mu i izravan odaziv, jer se dotiču eksplicitno i nekih lokalnih frustracija i osoba.

Zanimljivost ove monodrame je u tome što izvedba varira u duljini, ovisno o raspoloženju publike i osobnoj procjeni glumca.

Lj. Kerekeš: “Postoji prilagodba u interpretaciji s raznim improvizacijama jer svako vrijeme, prije svega gledajući iz vladajuće strukture, za malog čovjeka nosi svoj križ. O tom malom čovjeku, kakav je uostalom i sam, progovara dimnjačar Štijef. Svi podjednako imamo pravo zaurlati ili uprti prstom bez obzira vladali ili ne, ili bili mali ili veliki.”

dimnjacar32_photo-by-d_-gorenak