Sluškinje – 25.06.2018. u 21:00

18.05.2018 // Predstave 2018

1W9A5106Jean Genet
Prevoditelj: Vjenceslav Kapural
Redatelj, dramaturg, scenograf, kostimograf, koreograf, izbor glazbe: Damir Zlatar Frey
Oblikovatelj svjetla: Dario Družeta
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Dramaturška savjetnica: Vesna Đikanović
Asistent scenografa: Goran Šaponja
Asistentica kostimografa: Desanka Janković
Maska i frizura: Mirija Kralj

Uloge:
SOLANGE Petra Blašković
CLAIRE Rada Mrkšić
GOSPOĐA Ronald Braus
Organizator, inspicijent: Manuel Kaučić

Sluškinje, dramski tekst francuskoga pisca Jeana Geneta, dramatičara i političkog aktivista prošloga stoljeća, jednoga od istaknutih predstavnika avangardnog teatra, ali i teatra apsurda – komad je koji svojom nedvojbenom aktualnošću pronalazi svoj put do suvremenog gledatelja, gotovo zahtijevajući nova uprizorenja i ponovna čitanja dokazujući toga po mnogo čemu kontroverznog autora kao klasika našeg teatarskog trenutka. Jer te Sluškinje i njihov autor progovaraju o najmračnijim nagonima koje u nama provociraju poznate nam (ne)društvene okolnosti iznimnom poetskom snagom gotovo zahtijevajući da im se teatarski kao redatelj suprotstavi netko čiji scenski rukopis odiše žestinom emocije, silinom stava, ali i beskompromisnom potragom za nježnom, estetski domišljenom scenskom poezijom uprizorenja. A to jest Damir Zlatar Frey. Moglo bi se reći da Genetove Sluškinje prepoznaju i biraju njega za redatelja da s njima proživi i prodiskutira njihove, ali i naše moralne i egzistencijalne dvojbe, da nam omogući magijom teatra da ih prepoznamo pa potom i prepoznajemo svuda oko nas.

Ova će predstava poštovati Genetovu ideju teatralizacije koja briše granice između igre i stvarnosti, sluge i gospodara, žrtve i krvnika te ostalih dualizama imanentnih ovome tekstu, ali će pritom prokazati i osuditi društveno licemjerje koje je danas postalo ne samo prihvatljiv, već i poželjan oblik ponašanja.

Bavit ćemo se razlikama u društvenoj hijerarhiji: moći onih koji posjeduju Novac, tog novoga boga našega vremena koje nam je ukinulo utopiju u korist štovanja materijalnog, i onih koji nemaju ništa, a silno bi željeli pripadati takvom novome svijetu. Koliko su daleko naše sluškinje spremne ići da bi to postigle? Gdje je granica? Kada i kako žrtva smije i može reagirati?

Iz ovih pitanja koja želimo i imamo potrebu kazališno postaviti i razmotriti razvidno je da će se predstava itekako ticati suvremenog čovjeka, uvjeta u kojima živimo u vremenu liberalnog kapitalizma, progovorit će o klasnoj podijeljenosti, poziciji moći te sudbinskoj određenosti kroz vizuru dviju žena koje nemaju ništa, a njihov društveni položaj i posao ih stavljaju u nezavidnu situaciju potlačenih, poniženih i degradiranih.

Željka Udovičić Pleština

Više informacija: www.ink.hr

Komentari su zatvoreni