17.05.2018 // Predstave 2018
Koprodukcija Mestnega gledališča Ptuj in Gledališča Koper
Alfredo, razvedeni i ne baš uspješan novinar, nakon godina izbivanja, vraća se kući kod starije, bolesne majke Regine, koja je ostala udovica, ali je i dalje dominantna; kako bi u miru (i pod izlikom da istražuje i piše o povijesnim temama) napisao knjigu o njenoj bolesti i smrti i ponudio je izdavaću. Život sa majkom, koja stalno idealizira muža i – stalno ih uspoređujući, ponizuje svog sina – kulminira kada Regina otkriva Alfredovo pisanje i optužuje ga za prodaju njene smrti. Alfredo, međutim, smatra kako joj je bolest jedina stvarnost u svijetu laži u kojoj živi.
Dva mjeseca kasnije, na dan proslave svog 50. rođendana, za vrijeme ručka ispunjenog brojnim međusobnim optužbama, priznanjima i poniženjima, ali i lažima, Alfredo doznaje da je majka jednom bila časna sestra, koja je zatrudnila i tako napustila samostan, koji njemu, mada tabletomanu i ovisniku, zadaje sudbonosni udarac. Predstava završava s Regininom pjesmom i tortom s upaljenjim svijećicama kod mrtvog sina.
Kraljica majka (to je ujedno i naslov knjige koju Alfredo piše o majci) je „obiteljska kronika”, koja se fokusira na odnos između majke i sina, koji svaki na svoj način žude za unutarnjim pomirenjem i traže spas iz pakla, koje nose u sebi. Iako su uzroci njihove boli različitog porijekla (Alfredo krivi majčinu hladnoću, nedostatak pažnje i ljubavi u djetinjstvu za „kreativnu blokadu”, nemogućnost upostave pravog odnosa sa ženom i za ovisnost o lijekovima, Regina žudi za ljubavlju sina koju svojim ponašanjem, veličanjem muža, nikada neće dobiti) oboje se u potpunosti odriču religije: Alfredo želi potisnuti činjenicu da je čak bio kršten, Regina, negirajući vjeru, pokušava zaboraviti dio svog života kako bi nastavila živjeti u iluzijama.
Odnos između majke i sina, složene životne sudbine, skrivene životne pojedinosti i isprepleteni odnosi u obitelji u kojoj članovi propituju posljedice bolnih i tužnih sjećanja, samo su neki od temeljnih motiva Santanellijeve predstave, koja također otkriva još jednu razinu grijeha i tamnu stranu obiteljske tajne i sudbine; u predstavi koja kombinira neuspješno i tragično propitivanje vlastitog identiteta, idiličnu obiteljsku sliku pomučenu samostanskim grijehom majke, pa je Kraljica majka ironičan i očajnički krik sina koji zamornom i bolnom vivisekcijom vlastitog podrijetla i samostanskog grijeha majke, nastoji složiti fragmente vlastitih životnih neuspjeha; tu nema nevinih, odgovornost i priznanje su samo slaba karika u alibiju, u kojeg oboje vjeruju, te na njima ustraju do kraja.
Kraljica majka je peti dramatičan tekst talijanskog dramatičara, pisca i autora radiodrama, Manlia Santanellija (Napulj, 1938), koji uz Annibalea Ruccella i Enza Moscata, spada među najvažnije predstavnike talijanskog teatra „nova napuljska dramaturgija”, ali je premijera ta koja je pridonijela širokoj prepoznatljivosti autora (E. Ionesco je Kraljicu majku ocijenio kao najbolji dramski tekst osamdesetih godina 20. stoljeća). Nakon premijere u Teatro Sette u Astiju (1985), predstava je brzo pronašla svoj put do europskih kazališnih pozornica (samo u Njemačkoj doživjela je 11 predstava), a također i u Rusiji. Kod nas još nije bilo predstave.
Damir Zlatar Frey je redatelj čiji su antologijski nastupi obilježili slovenski kazališni prostor; izražajan autor prepoznatljive kazališne poetike. Glumci u ovoj predstavi: Nataša Barbara Gračner i Aleš Valič, pripadaju samom vrhu i od takvih umjetnika možemo opravdano očekivati vrhunske umjetničke kazališne kreacije.
Više informacija: www.mgp.si
