25.06.2015 // news
Festival “Zlatni lav” nastavljajući svoj kontinuirani put umjetničkog i međuljudskog dijaloga, i ovogodišnjim izdanjem okrenut je pronalaženju pulsirajućih izvora i živih tokova stvarnosti s kojom uspostavlja umjetnički dijalog. Festivalski moto ove godine je: “Došlo je vrijeme razotkrivanja!’ “Zlatni lav” usmjeriti će svoj pogled tamo gdje nam iskustvo stvarnosti otvoreno ili prikriveno sugerira da sakrijemo, pogled skrenemo u stranu. Tamo, gdje je “zabranjeno gledati”. Pokušati će razotkriti što je to iza zidova koje uporno i svakodnevno podižemo, a koji nas više ni pred čime ne brane, i koji žderu ogromne količine naše životne energije
Stoga ovogodišnju selekciju predstavlja ona kazališna produkcija koja odbija natucati o stvarnosti pod različitim kazališnim maskama konvencionalnosti, poslušnosti, pretjerane kooperativnosti. Naprotiv, donosi na scenu elemente autorskog neposluha, komunicira sa scene odvažnost i različite dimenzije mukotrpne slobode koju je izabrala. Predstava “Pomutnje’ Branka Brezovca, postavlja pitanje kako prepoznati žudnju u njenoj istini i kako se s tom istinom nositi. Nastala je prema značajnom romanu austrijskog književnika Roberta Musila, za kojim je svojedobno posegnuo i filmski režiser Volker Schlöndorff. To propitivanje ljubavne želje i njezine prave prirode smješteno je na rubove Monarhije čijeg smo sustava nekoć bili dio, u kontekst prelaženja u norme svijeta odraslih građana, izgradnje hijerarhije-vojne i muške, suočava nas s neprijaznošću norme do istine, s klišejiziranim uzorkom potiskivanja iskustva koji sa sigurnošću može obećati razornu budućnost života u laži, osjećaju krivnje i maltretiranju sebe. Razotkriva nam i vrlo bitnu činjenicu kako zapravo ne znamo što s grubošću, surovošću, agresivnošću. Na tom tragu, iz konteksta vremena nastanka njezina predloška i iskustva stoljeća u kojima živimo, predstava anticipira i pojavu fašizma.
Autorski projekt režisera Giorgia Amadea ‘Savina”, na talijanskom jeziku, u suradnji sa Slovenskim stalnim gledališčem u Trstu, istinita je životna priča slovenke Savine Rupel u vihoru rata internirane u njemčki konc logor Ravensbrück, gdje rađa sina Danijela koji u logoru umire. Kazališna priča sastavljena je iz različitih intervjua sa Savinom koja je shvaćala građansku i moralnu dužnost svjedočenja, koja je svoje preživljenje ratnih grozota osjećala kao dužnost razotkrivanja dolazećim generacijama. Nama koji danas živimo sa sukobima i zločinima koji neprestano potpaljuju gradove brže nego nas mediji o tome uspiju izvijestiti, i koji još brže nepovratno nestaju iz tih medijskih izvještaja.
“Kurva”, monodrama glumice Olivere Baljak i redatelja Zijaha Sokolovića pronalazi i kazališno formira lik žene u rezonantnim kolumnama Vedrane Rudan, u jednu bajkovito matematičku predstavu. Žena koju ovdje pronalazimo s autorima otkriva nam tonu olova ne samo u mitskom odnosu žene i muškarca u koji stalno pokušavamo proniknuti, već svakojakog olova koji nosi žena danas i ovdje, do olovnog straha da joj se ne dogodi nešto novo, drukčije i – lakše. U ime svih tih žena koje ne mogu ili ne znaju vidjeti svoju realnost, u ovoj se predstavi razotkriva bez straha lice žene koje hoda kroz smeće svakodnevice, kroz vjeru, politiku i ostale nusprodukte realiteta, zastarjele asocijacije na svoj život i najnovije know-how informacije svih vrsta, kroz bogatsvo vremena koje je nakupila u svom životu. Drukčije preokupacije ženskog identiteta i modela odnosa koji tu proizađu prezentira “#pornographia”, autorski projekt Alena Prošića nastao u kontekstu estetske prakse njegovog hybridTheatra iz Ljubljane, povezivanjem filmskog i kazališnog medija. Ova predstava koju autor formulira kao radikalni kazališni performans, razotkrit će nam priču koja će nekome biti odbojna, čak ružna ili vulgarna. Odnosno, razotkriti će nam naš kapacitet da se bez zadrške suočimo s likovima. Ovaj kazališni događaj postavlja pred nas izazov u kojem će biti potrebno otresti se svakojakih predrasuda koje nas u realitetu neumoljivo i zajedljivo prate, često kao nevidljive utvrde našem vlastitom identitetu. Publici otvara vrata intime Emme i Adele, postupno otkriva pitanje ljubavi, manifestacija želje i potpune slobode, razgolićujući ih radikalno do eksplicitne seksualne scene. Rijetka je to prigoda na našim kazališnim scenama, kojom “#pornographia” svjesno ne ostavlja ravnodušnim ničije – osjećaje.
Konvencionalni bračni i građanski život zavidnih, gotovo stereotipno poželjnih biografija dvaju bračnih parova slika je koju rastvara kasni noćni sat i situacije crne komedije, satire, slapsticka Edvarda Albeeja te vrlo suptilna i lucidna redateljska interpretacija sustava vrijednosti u kojem živimo i konvencija kojih se grčevito prihvaćamo. Freyova “Virginia Woolf” bespoštedno izvlači na svjetlo naličje uspjeha kojeg jamče društvena pravila, raskrivajući što je pravi život iza maski, socijalnih i privatnih. Dragocjeno sugerirajući da živimo u svijetu koji ne zna što s emocijom, što nas čini još krhkijima,jer granica između uspjeha i neuspjeha vrlo je fluidna i nepouzdana, jasno nam razotkriva Frey.
Iz okrilja socijalnih aktivnosti uspješnih na ljestvici i konvencionalnosti druženja, koji iznenada to prestanu biti, predstava Zajecovih ‘Svinja” u produkciji HNK Varaždin i režiji Damira Zlatara Freya, prebacuje nas na izoliranu svinjsku farmu i brisani teritorij groteske. Usred toga blata posjeo je redatelj likove ove predstave na bidermajer sofu, dvije sestre poput dviju finih porculanskih figurica netom izvađenih iz neke fine kutije. No taj porculanski, gotovo suvenirski prizor koji kao da se smiješi s nekog regala, razotkriti će groteska do krajnjih granica. Građanski dvosjed koji je poslužio reprezentaciji mnogih građanskih salona i sukoba postati će tako mjesto detekcije tko je tu tko u odnosu čovjek svinja, živih koji su mrtvi i mrtvih koji su živi, gdje je sve ljudsko i socijalno bivše, mjesto na kojem prebiva gotovo jedan antisvijet. Time nam groteskni prosede ove predstave ukazuje na postojanje međustanja, kategorija i odnosa deformiranih do mjere da se opiru klasifikaciji, nipošto ne pristajući na kategoričnu odvojenost ili nedodirljivost uzvišenog i niskog, odvratnog i familijarnog. Atakirajući na licemjerja raznih socijalnih nesklada jednako kao i uigranog individualnog narcizma realiteta koji nas okružuje. Iako scenski vrlo bogate, žustre i atraktivne, Freyove “Svinje” svojim će gledateljima prenijeti i važnost potrebe za gradnjom civilizacije koja nadilazi carsvo nasilja i spektakla.
Predstavu “Postani obcestna svetilka” SNG-a Nova Gorica teško bi bilo žanrovski definirati, mogla bi se označiti kao glazbeno vizualna inscenacija poezije Srečka Kosovela. Iako je nastajala pred stotinu godina, poziv Kosovelovih stihova na obnovu čovjeka i društva razotkriva se kao vrlo aktualan danas kada živimo u vremenu gašenja postojećih modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna. Iz napuštenog kabaretskog prostora u kojem se poput nekih bjegunaca, svevremenskih otpadnika zatekne šestero izvrsno usklađenih izvođača, preplitanjem koreografskog, govornog i glazbenog kabaretsko scenskog izraza, upućuju taj poziv nama i svima onima koji negdje sjede – po kazalištima, kavanama i barovima ili zabavištima.
Predstava “Jučer sam se sjetio plave”, Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život’, u režiji Petre Radin razotkriva kako doživljavamo drukčijost kada ona ima oblik invaliditeta. Koliko nas sredina razumije kad se razlikujemo od drugih. Festival “Zlatni lav” koji njeguje kao svoj zaštitni znak vrsnost glumačke ekspresije, s velikim veseljem pozvao je ansambl kazališta “Novi život” da mu se svojim glumačkim izrazom pridruži.
Konačno, ovogodišnjim festivalskim motivom – vrijeme je za razotkivanje, “Zlatni lav” nastojati će različitim i inovativnim kazališnim potetikama ukazati na važnost mijenjanja vizure pogleda, pomicanja perspektive uvježbane svakodnevice i njezinih modela, pokušavajući u živom dijalogu s publikom stvarati vlastite svjetove koji proizlaze iz dublje istine, najčešće prikrivane imitacijama različitih svjetova. Realnih i kazališnih.
Vesna Đikanović
