Predgovor gradonačelnika – Zlatni lav 2026.
Festival Zlatni lav ušavši u svoje treće desetljeće postojanja ostaje dosljedan u svojoj ulozi promicatelja kultura i jezika koji obilježavaju naš prostor. Umag je grad koji punim plućima živi multikulturalnost i višejezičnost koja je duboko utkana u njegovo društveno tkivo. Upravo na tim premisama Festival je tijekom godina rastao i postao etablirani kulturni događaj koji je s velikom pozornošću praćen kako u Hrvatskoj tako i u zemljama našeg okruženja. Međutim, takva otvorenost ka kulturnom dijalogu koja je pomno građena i njegovana nije jedina odlika Festivala. Vještim odabirom tematika koje su se iz godine u godinu neprekidno mijenjale vjerno prateći trenutak u kojom živimo, Festival je doživio svoju punu afirmaciju u stručnim krugovima, stekavši naklonost publike.
Od pamtivijeka uloga je kazališta bila prikazati društvo i proniknuti u ljudsku narav, propitivati o vrlinama i manama, moralnosti, dignuti glas protiv nepravde, ismijati ili prokazati tiraniju, jednom riječju biti društveni korektiv. Od tuda njegova bezvremenost i aktualnost, a mogli bismo reći i pedagoška uloga čiji je cilj, bar na trenutak navesti gledatelja na razmišljanje i učiniti ga boljim čovjekom i aktivnim dionikom društva. Neminovno je da su dramatični događaji koji su potresli svijet u 21. stoljeću izravno utjecali na kazališnu produkciju i neprijeporno utjecali na odabir tematike kojoj je bilo posvećeno svako pojedino izdanje Festivala. Ovogodišnja tema „Na rubu pameti“ preuzeta po istoimenom Krležinom djelu priliči današnjici. Na žalost, živimo u društvu koje se uznosi lažnim vrijednostima, u kojem ljudska glupost nadilazi zdravi razum, u kojem amoralnost ne nailazi na osudu, u kojem koristoljublje caruje, a pojedinac koji se tome protivi biva stigmatiziran kao neprijatelj i rušitelj reda i poretka. Krležino djelo govori o takvoj izopačenoj zbiljnosti koji moralnog čovjeka dovodi u neprekidni sukob s društvom i njegovim takozvanim stupovima koji žele zatomiti bunt i prikriti vlastiti zločin te prikazati onoga koji drugačije misli i govori kao opasnog pojedinca. Upravo je taj paradoks Krleža u svojem romanu maestralno prikazao kroz lik doktora prava koji se usprotivio licemjerju društva te doživio izopćenje i zatvor. Događaji koji potresaju našu svakodnevicu neopisivo podsjećaju na Krležina ili Kafkina djela.
Sve što je u ovom uvodniku rečeno ne bi bilo moguće bez Damira Zlatara Freya, utemeljitelja Festivala, čovjeka istančanog duha koji nas je svojim djelovanjem i senzibilitetom zadužio i uveo u uzbudljivi svijet kazališta. Uvjeren sam da će i ove godine Festival privući brojne prijatelje kazališta i steći nove poklonike, stoga upućujem svoje čestitke i najbolje želje za još jednim uspješnim izdanjem ovog iznimnog kulturnog događaja za naš grad.
