Stolno posuđe iz lončarske radionice u Sv. Ivanu Kornetskom
08.06.2023 // news
STOLNO POSUĐE IZ LONČARSKE RADIONICE U SV. IVANU KORNETSKOM
U arheološkoj zbirci Muzeja grada Umaga pohranjena je kuhinjska i stolna keramika iz 16. i 17. st., proizvedena na prostoru nekadašnjeg srednjovjekovnog kaštela u sv. Ivanu Kornetskom.
U podmorju ispred uvale sv. Ivana pronađeni su ulomci glazirane i gravirane keramike tzv. talijanskog tipa iz razdoblja kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Među keramičkim nalazima veliki je broj poluproizvoda (nedovršenih keramičkih posuda), keramičkog alata (podložaka za pečenje glazirane keramike) i radioničkog otpada. Ovi nalazi ukazuju na postojanje lokalne lončarske radionice na prostoru Sv. Ivana Kornetskog, koji je tada biofeud – posjed koparske plemićke obitelji Verzi. Posjedovanje takve vrste gospodarske djelatnosti svjedoči o ekonomskoj moći posjeda i visokoj kulturi stanovanja na našem području u doba postrenesanse. Renesansa prva pokušava svjesno izgraditi sređeno kućanstvo, štoviše, izraditi ga kao umjetninu.* Keramičko posuđe osim što potvrđuje utjecajeVenecije, stavlja nas uz bok tadašnjih vodećih centara proizvodnje keramike mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja.
Za vrijeme i u suradnji sa „Zlatnim lavom“ u auli umaškog kazališta Coslovich Muzej je izložio informativni podsjetnik na ovaj dio naše baštine kako bi još jednom zajednički potakli afirmaciju kulturnog identiteta Umaga.
U razdoblju renesanse kada bogati plemići postaju najvažniji naručitelji i mecene umjetnosti, i obrta pogoduje se i procvatu kazališta. Prvo su se izvedbe kazališnih predstava odvijale na otvorenom, pred dvorom, u vijećnicama, u privatnim kućama bogatih plemića i građana. Otkrića antičkih pisaca oživljava i kazalište koje doživljava preporod- oponašajući klasična djela. U Italiji se potom ostvaruju prvi primjeri kazališnih zgrada. Najpoznatiji je primjer PalladijevTeatro Olimpico u Vicenzi (1585.), koji utječe na gradnju Scamozzijeva Teatro all’Antica u Sabbioneti (1588.), te potom Aleottijev Teatro Farnese u Parmi (1618.). Dok su talijanske kazališne zgrade građena za potrebe humanističkih akademija Hvarsko kazalište utemeljeno 1612. prvo je pučko i komunalno kazalište, u koje je mogao ući svaki čovjek neovisno o staleškoj pripadnosti. I upravo težnja ka zajedničkom životu svih staleža te afirmacija individualizma,doprinijelo je razvoju umjetničkog sjaja što ga pokazuje kultura renesanse.
Zaštitni znak lončarske radionice sv. Ivana su primjerci servisa stolnog posuđa (tanjuri, zdjele, pladnjevi) ukrašeni s unutrašnje strane urezanim stiliziranim biljnim „motivom stabla“, te obojani zelenom, plavom i smeđom bojom, po uzoru na venetsku ili sjevernotalijansku maniru, u obliku, tehnologiji izrade i načinu ukrašavanja.
* J. Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji iz 1860. (1997.)
Tekst: Biljana Bojić Ravnateljica Muzeja Grada Umaga
