Coito Ergo Sum – 28.06.2014. u 21:00
03.06.2014 // Predstave 2014
Coito Ergo Sum – politička porno oda tranziciji
po Markizu de Sadeu (Filozofiji u budoaru)
Producenti: /Teatar/ Rubikon – Rijeka, TOFA – Pula
Partneri: INK Gradsko kazalište Pula, Centar za pokret, Split, projekt Gender Crossroads
Glazbena produkcija – mix, master: Studio Triban – Buje
Autorica teksta: Jelena Tondini
Redatelj i koreograf: Zvonimir Peranić
Dramaturzi: Zvonimir Peranić, Jelena Tondini
Glazba: Vladimir Wölfl, Jelena Tondini, Tonči Horvat – Hus, Nataša Petrić – Tasha, Kristijan Ćoza
Scenograf / Video: Ivan Dobran
Kostimografkinja: Kristina Nefat
Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić
Frizure i šminka: Ksenija Nakić Alfirević
Izvedba dijela glazbenih dionica: Skandal Bend
Scenski menadžer: Hrvoje Mijočević
____________________
Izvođači:
DE SAINT – ANGE: Nataša Petrić – Tasha (The Bastardz)
EUGENIE: Ana Ljutić
VITEZ: Kristijan Ćoza (Mandrili)
DOLMANCE: Gregor Klarić (Greg)
DOLMANCE: Zoran Josić
DOLMANCE: Roko Katalinić (f.O.F.)
Politička porno oda tranziciji
Coito Ergo Sum je istovremeno koncertna izvedba drame i dramski koncert (spoj romske izvorne glazbe i elektronike). Suvremeno plesna predstava u opernoj formi. Katolička drama i queer predstava.
De Sade je porngorafiju koristio kao „drugu“ opciju, kao kontru i opoziciju tadašnjem društvu. U svojim se djelima igrao s pornografijom smještajući je u različite društvene slojeve dokazujući kroz seksualnost jednakost svih ljudi. Danas pornografija ne proizvodi istu vrstu šoka, no seksualnost je i dalje ta unutar koje su svi ljudi jednaki, čak i u kapitalističkom sustavu. Ipak, ova predstava pokušava dati osvrt na današnje tranzicijsko društvo u kojem se nalazi Hrvatska igrajući se s ključnim elementima popluarne kulture koja širi kapitalističku ideologiju i proždire sve pred sobom.
Opća letargija hrvatskog i svjetskog društva rezultat je dugogodišnjeg sodomiziranja (od strane) politike, ekonomije i industrije zabave. Ništa nije novo, ništa nije šokantno ni spektakularno. Sve se svodi na površnu zabavu i ne nudi se ništa više od voajerističkog užitka. Reality show, sjednica Sabora, Dnevnik, finacijska izvješća, neki su od programa koji izazovu samo trenutno uzbuđenje, ali učestalim ponavljanjem ne ostavljaju dublji trag na građaninu, gledatelju, promatraču.
Coito Ero Sum igra sa sustavima obrazovanja (koji s jedne strane uključuju vjeronauk, a s druge isključuju dio zdravstvenog odgoja, onaj seksualni) koji kreiraju kapitalističke monstrume željne slave i bogatstva, koji ne mare za kolektivne nedaće društva. Igra se s popularnom glazbom koja je u Hrvatskoj odigrala „odgojnu” funkciju preko Thompsona do Severine i Rozge. Igra se seksualnim izborima koji u Hrvatskoj postoje na papiru, ali u realnosti su „strah i prijezir”. Igra se s vječnim polemikama oko folka i trubo folka, oko cenzure i slobode, hrvatstva i unija, oko prostitucije i braka, politike i crkve …
Zbor (kor) je u tekstu u funkciji kritičara, najavljivača, zapravo je simbol naroda koji šutke promatra i letargično komentira bez poriva za promjenom.
Coito ergo sum (Jebem, dakle postojim) – naslov je dramskog teksta, nastao po uzoru na Descartesov Cogito ergo sum (Mislim dakle postojim). U društvu gdje misliti mogu samo odabrani, gdje je sve svedeneo na „svoje dupe“, ova kovanica je simbol vlas(t)ništva. Jebati – posjedovati, posjedovati – biti.
