Virginia Woolf – 26th of June 2015 in 21:00
June 8th, 2015 // Performances 2015
Sorry, this entry is only available in Croatian and Italian language.
Damir ZLATAR FREY
VIRGINIA WOOLF
prema “Tko se boji Virginije Woolf?” Edwarda Albeeja
u prijevodu Gordane Popović-Vujičić
Damir ZLATAR FREY
VIRGINIA WOOLF
prema “Tko se boji Virginije Woolf?” Edwarda Albeeja
u prijevodu Gordane Popović-Vujičić
redatelj:
Damir ZLATAR FREY
dramaturgija, koreografija, kostimografija, scenografija i izbor glazbe:
Damir ZLATAR FREY
dramaturški savjetnici:
Željka UDOVIČIĆ PLEŠTINA i Zvonimir PERANIĆ
oblikovatelj svjetla: Dario DRUŽETA
asistent redatelja: Manuel KAUČIĆ
asistentica kostimografa: Desanka JANKOVIĆ
asistent scenografa: Goran ŠAPONJA
asistent scenografa i glavni slikar: Damir MEDVEŠEK
organizator i inspicijent: Manuel KAUČIĆ
uloge:
MARTHA Nela KOCSIS
GEORGE Aleksandar BOGDANOVIĆ
HONEY Lana GOJAK
NICK Duško MODRINIĆ
Antologijska drama koja već pola stoljeća s lakoćom osvaja kazališnu i filmsku publiku, ogleda se u humornim elementima crne, mračne, divlje komedije, melodrame, tragedije, slapsticka, satire… Strast upisana u redove i između redaka mučnih, ali duhovitih dijaloga protagonista “Virginije Woolf” Damira Zlatara Freya s jednakom svježinom, svojstvenom djelima koja nadilaze kulturološke razlike, osvaja emocije publike da bi se potom njima superiorno poigrala.
Martha i George, sredovječni bračni par u sitne sate, po završetku fakultetske zabave ugošćuju mladi bračni par, Nicka i Honey. Noć u kojoj se pod izlikom suviška alkohola ruše ograde društvenih pravila, onih koje malograđanskom sigurnošću jamče takozvani uspjeh, Damir Zlatar Frey nemilosrdno prokazuje i pokazuje naličje ove naše civilizacije i kulture. Njegova se suvremenost ogleda i u tome što bez straha i vrlo nedvosmisleno najavljuje prodornu, agresivnu, na sve spremnu “novu” generaciju koja promovira zamisao da je uspjeh mjerljiv isključivo kriterijima koje sa sobom donosi liberalni kapitalizam. Ipak, “Virginia Woolf” pruža nam mogućnost individualnoga bijega od društvenih konvencija, sugerirajući nam da se još uvijek možemo izboriti za mogućnost izbora; za pravo na vlastitu zbunjenost i šutnju unutar civilizacije koja inzistira na komunikaciji buke; u pravu na postavljanje pitanja u svijetu koji takva pitanja izvrgava ruglu; u pravu na romantizam i melodramu u svijetu koji se srami emocija.
Željka UDOVIČIĆ PLEŠTINA
